Reina se morala preseliti u drugi grad zbog promjene posla. Pošto je imala mnogo stvari, Kenjiro i ja smo odlučili da joj pomognemo kod preseljenja.
Reina i ja nismo imali iskustva u vožnji na velike udaljenosti, dok je Kenjiro bio relativno iskusan. Budući da je put bio dug i da je najveći dio išao autoputovima, kako se ne bismo izgubili, odlučili smo da nas Reina i Kenjiro predvode, a ja sam ih pratio. Koristili smo naše mobilne telefone za navigaciju.
Dao sam sve od sebe da ih pratim. Ali kada smo se vozili dionicom autoputa gdje se putevi spajaju, drugi su se automobili često „ubacivali“ između naših automobila. U početku sam se brinuo da ih neću moći pratiti ili da ću se izgubiti. Bio sam uznemiren i mislio: „Bilo bi sjajno kada bi ovaj auto ispred mene skrenuo u brzu traku. Kada će krenuti iz ove trake?” Ponekad sam čekao pravi trenutak da prestignem drugi auto na spojnim cestama kako bih smanjio mogućnost da budem odsječen. Iako su ove radnje bile opasne, ipak su pružile privremena rješenja za problem.
Međutim, otkrio sam da se drugi automobili s vremena na vrijeme ubacuju i činilo se da je to izvan moje kontrole. Shvatio sam da sam opsjednut time da ne budem odsječen. Sa stanovišta kultivacije, bio sam zabrinut da će moji interesi biti oštećeni i da će moji planovi biti ugroženi, tako da sam imao negativne emocije prema tim automobilima i mislio sam da mi oni predstavljaju prepreku. Nisam imao saosjećanja. Kada sam radio stvari, kao što je bilo njihovo prestizanje, to je bilo da zaštitim svoje interese. Činilo se da je ovo privremeno rješavalo problem, ali ovo nestrpljivo i nepromišljeno ponašanje nije bilo u skladu sa strpljenjem.
Kultivacija je divna. Ono što mi se čini kao mala stvar u životu otkriva i pomaže mi da shvatim da imam problema. Iz ovih malih stvari mogu vidjeti širu sliku, a one su prilike za kultivaciju. Shvatio sam da trebam ispraviti moju prirodu srca (xinxing).
Sve moje negativne misli koje bi se pojavile kada bi auto stao ispred mene potekle su iz sebičnosti – razmatrao sam probleme samo iz svoje perspektive, brinuo sam o svojim osjećajima i želio sam se zaštititi od zla. Kao praktikant, trebao bih se odreći ovih loših misli uzrokovanih sebičnošću i zadržati pozitivan stav.
Kada su se drugi automobili ponovo ubacivali, iako sam i dalje bio nevoljan i zabrinut, rekao sam sebi: "Ne žuri, samo ih prati i vozi pažljivo." Istovremeno sam ispitivao svoje misli i kontrolisao se da ne bih imao negativne emocije i loše misli. Otkrio sam da sam se postepeno mogao smiriti, i auto ispred mene je djelovao manje „iritantno“. Čak sam počeo da posmatram iz kog je grada auto ispred mene, kao i njegov izgled i karakteristike. Kad sam se smirio, otkrio sam da je većina ovih automobila napustila autoput na sljedećim izlazima, možda 10-20 minuta kasnije. To na moj raspored ni na koji način nije utjecalo, niti sam zbog toga izgubio auto kolege praktikanta ili se izgubio. Očigledno, moje brige su bile nepotrebne.
Učitelj je rekao:
“…dobro ili loše potiče od spontane misli osobe i ta misao u tom trenutku može donijeti različite posljedice” (Predavanje četiri, Zhuan Falun)
Put je dug. Kako smo se slučajno sreli na autoputu, možda ćemo imati samo ovih kratkih 10 minuta sudbine da putujemo zajedno. Ovi automobili koji se ubacuju možda nisu prepreke već neka vrsta druženja. Ovo je neka vrsta sudbine. Trebao bih to cijeniti, a ne odbijati priliku za kultivaciju ili se žaliti.
Kada sam promijenio svoj način razmišljanja, činilo se da se sve promijenilo. Moje negativne misli i emocije su nestale. Srce mi je bilo puno zahvalnosti i mira. Osjećao sam se loše zbog negativnih emocija koje sam upravo poslao. Zašto nisam cijenio ove vozače tokom našeg kratkog susreta? Možda više neću imati priliku da ih vidim. Rekao sam sebi da sljedeći put trebam da budem bolji i da cijenim sva živa bića koja sretnem. Bez obzira da li se ova stvar u tom trenutku čini dobrom ili lošom, moram je cijeniti.
Kada sam ponovo naišao na dio gdje se putevi spajaju, više nisam žurio da pratim automobil kolega praktikanata, već sam usporavao i pustio automobile koji se uključuju da uđu na autoput. Također sam ćutke pozdravljao i ove nove prijatelje koje sam slučajno sreo: „Zdravo, hvala što ste me pratili. Hajde da se vozimo zajedno.”
Nakon što sam promijenio način razmišljanja, osjećao sam se kao da mi se otopio komad leda u srcu. Shvatio sam da sam zapravo imao slične probleme u svom životnom i radnom okruženju. Često sam koristio stečene koncepte da mjerim druge i da ih „označim“ u svom umu. Kada druga strana nije ispunjavala moje standarde ili bi mogla uticati na mene u nekim aspektima, mislio sam da ta osoba blokira moj napredak, a ja sam imao negativne emocije pa sam ih odbacivao i izbjegavao. Čak i kada bih još uvijek mogao zadržati miran izgled na površini, moje srce je već povuklo crtu ili držalo ljude podalje.
Kultivacija je kultivacija nečijeg srca. Nisam li se zavaravao? Sva živa bića koja sam sreo bila su predodređena. Da li cijenim ove predodređene veze? Mogu li ljudi i stvari koje sam sreo na putu kultivacije biti slučajni? Shvatio sam da trebam zadržati pozitivne misli i ljubaznost, te gledati i tretirati sve ljude i stvari koje sam sreo pozitivno.
Kroz ovo iskustvo, shvatio sam da mi nedostaju dobrota i strpljenje i da sam sebičan. Nadam se da ću u budućnosti biti bolji, istinski poštovati i dobro se ponašati prema drugima, njegovati kultivacijsko okruženje oko sebe i ne žaliti se.
