Pozdrav, Učitelju! Pozdrav, kolege praktikanti!
U jesen 1998. sam imao 25 godina i radio sam na gradilištu. Od trenutka kada sam počeo prakticirati Falun Dafa, slijedio sam Učitelja na putu povratka svom pravom ja kroz kultivaciju.
U našem domu je živjelo oko 20 do 30 ljudi. Jedan čovjek je bio stolar koji je prakticirao Falun Dafa i imao je nekoliko Falun Dafa knjiga. Naša je spavaonica bila sasvim jednostavna. Nismo imali ni TV ni pametne telefone koje imamo danas, tako da je svaki materijal za čitanje bio vrlo popularan u naše slobodno vrijeme i svi su revno čitali njegove Falun Dafa knjige.
Pitao sam stolara: “Kakve su ovo knjige?” On je odgovorio: “Falun Dafa.” Bio sam zbunjen i rekao sam: “Nikad nisam čuo za to.” Drugi kolega je dodao: “To je Falun Dafa.”
Kasnije sam uzeo jednu od knjiga (ne mogu se sjetiti koju) i počeo čitati. Imala je dubok utjecaj na mene. Ono što je Učitelj podučavao je bilo nešto što nikad prije nisam čuo i smatrao sam da je fascinantno. Uvijek su me zanimali neobjašnjivi fenomeni i misterije života, univerzuma i golemog kozmosa. Želio sam istražiti i razumjeti te teme, tako da sam se mogao povezati sa sadržajem u knjigama.
Ono što me se tada najviše dojmilo je bilo Učiteljevo učenje o strukturi univerzuma. Bio sam zadivljen koliko je zamršen i golem: sloj za slojem, svaki veći od prethodnog. To je potpuno razbilo moje prethodno razumijevanje univerzuma.
Moj um se otvorio i razvio sam snažan interes za Dafa. Svake večeri nakon posla čitam Fa, često čitajući do kasno u noć.
Prepoznavši da imam predodređenu vezu s Dafa, stolar je nabavio primjerak glavnog teksta Falun Dafa, Zhuan Falun, od drugog kolege i dao mi ga.
U to sam vrijeme pušio kutiju cigareta dnevno. Jednog sam dana čitao Zhuan Falun s cigaretom u ustima. Kolega je rekao: “Kako možeš pušiti dok čitaš Falun Dafa knjigu?“ Nisam razumio što je htio reći. Stolar je objasnio: “Još nije došao do tog dijela.”
Kada sam stigao do sedmog predavanja u Zhuan Falunu, konačno sam shvatio što je kolega mislio—radilo se o prestanku pušenja. Jasno sam se sjećao da sam tada u ruci imao pola cigarete. Jaka me sila natjerala da ju ugasim. Čak sam i bacio preostale pola kutije. Nejasno sam shvatio princip: davanje cigareta drugima bi im samo štetilo. Stoga sam ih sve bacio.
Nakon što sam završio Zhuan Falun, odlučio sam se kultivirati. Shvatio sam da se ljudi mogu kultivirati i postati prosvijetljena bića. Kakva nevjerojatna prilika! Bio sam odlučan kultivirati se. Vidjevši da sam ozbiljan, stolar me naučio pet vježbi i odveo me u knjižaru kako bih preuzeo sva Učiteljeva predavanja.
Tada je započeo moj put prakticiranja Falun Dafa.
Nevjerojatne fizičke i mentalne promjene
Nekoliko dana nakon što sam prvi put završio s čitanjem Zhuan Falun, Učitelj me blagoslovio. Jedne večeri, dok sam bio u stanju između jave i sna sam odjednom primijetio da se ne mogu pomaknuti. Osjećao sam kao da snažna električna struja prolazi mojim tijelom od glave do pete, a zatim od stopala natrag do vrha glave - to se ponovilo nekoliko puta. Snaga te struje je nagnala da mi cijelo moje tijelo počne vibrirati. U tom momentu sam ležao na boku, a glava mi se zatresla. Nisam osjećao strah već sam pomislio da je Dafa doista čudesan i dubok! Ovo iskustvo je ojačalo moju odlučnost da se posvetim kultivaciji.
Dok sam vježbao petu vježbu sam osjetio kako mi se iz dlanova diže toplina i prelazi s jedne ruke na drugu. Ponekad, noću, dok sam spavao, mogao sam jasno osjetiti kako Učitelj prilagođava moje tijelo.
Osjećao sam se lagano i opušteno, fizički i mentalno, i više nisam osjećao umor dok sam radio. Tijekom pojedinih dana mi se činilo kao da lebdim idući stepenicama. Nakon što sam se počeo kultivirati sam doživio toliko puno čudesnih stvari. Shvatio sam da su to bili Učiteljevi poticaji koji su mi pokazali izvanrednu moć Dafa, što je dodatno ojačalo moje pouzdanje u kultivaciju i postavilo čvrste temelje za moju buduću praksu.
Dok sam proživljavao Dafa čuda u svom tijelu, moj um je također doživio ogromne promjene. Moji pogledi na život i svijet su se iz temelja promijenili.
Radio sam kao zidar, a dvoje ljudi obično zajedno grade jedan zid. Jednu stranu zida je često lakše obrađivati, pa svi obično preferiraju raditi po toj strani. Nakon završetka jednog zida, borili bi se za lakši dio sljedećeg zida. Prije nego što sam počeo prakticirati Falun Dafa, i ja sam bio takav.
Nakon što sam počeo prakticirati sam odlučio slijediti principe Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije i strogo se mjeriti prema tim standardima. Preuzeo sam inicijativu drugima olakšavati stvari. Nisam se više natjecao niti borio za stvari kao drugi. Iako sam radio teži posao, bio sam sretan jer sam razumio učenja Dafa i znao kako je podnošenje teškoća dobra stvar— i to mi je pomoglo eliminirati karmu.
Kad je došlo vrijeme za marendu, svi su htjeli biti prvi, a neki su se pak uvijek ubacivali preko reda. Nakon što sam počeo prakticirati Falun Dafa, prestao sam se ubacivati preko reda niti sam protestirao kad bi drugi uskakali ispred mene u red. Osjećao sam se mirno i spokojno.
Odlučnost
U proljeće 1999. radio sam na gradilištu. Budući da je gradilište bilo zatvoreno i da tada nismo imali televizore ni telefone, nisam znao za partijin progon Falun Dafa. Tek krajem godine, kad je posao završio, otišao sam kući međugradskim autobusom. Nakon što sam sjeo, odjednom se popeo vojnik sa šljemom i puškom u ruci. Ozbiljnog izraza lica je strogo upitao: “Tko prakticira Falun Dafa? Otvorite torbe!” Svi su tiho otvorili svoje torbe.
Počeo je pregledavati iz zadnjeg reda, hodajući red po red prema naprijed. Nisam znao što se događa i imao sam primjerak Zhuan Falun u torbi. Zanimljivo, nije pregledao moju torbu i samo je prošao. Kasnije sam shvatio da je Učitelj suosjećajno zaštitio mene, novog praktikanta.
Kad sam došao kući i vidio nemilosrdne TV izvještaje koji su klevetali Falun Dafa i Učitelja, shvatio sam što se dogodilo. Komunistička partija je zabranjivala ljudima prakticirati Falun Dafa! Svaki put kad sam uključio TV, mogao sam vidjeti i čuti laži i klevete o Dafa i Učitelju. Gledao sam izvještaje, i iako nisam znao što je istina ili laž, bio sam siguran u jednu stvar: iz mog osobnog iskustva, Učitelj je ispravan i Falun Dafa je ispravan! Tada sam shvatio da su objave na TV-u bile test za mene. Moja odlučnost da prakticiram Dafa nije pokolebana!
Iako sam vježbao samo godinu dana i moje razumijevanje Fa (učenja) je još uvijek bilo plitko, iskusio sam ljepotu i čudesnu moć Falun Dafa, što se duboko ukorijenilo u mom srcu. Bez obzira što je rečeno na TV-u, to nije moglo pokolebati moju čvrstu odlučnost da se nastavim kultivirati. Kako sam susretao više klevetničkih sadržaja, naprosto sam odlučio isključiti TV i prestao ga gledati. Nastavio sam učiti Fa i vježbati kod kuće, neometan vanjskim faktorima.
U to sam vrijeme osjećao da je moja ustrajnost da kultiviram Dafa ispravna. Tek kasnije sam shvatio da sam se bavio osobnom kultivacijom.
Naša važna misija
Nakon početka progona sam tri, četiri godine radio po gradilištima, odlazeći tamo početkom godine i vraćajući se kući krajem. Tijekom tih šest do sedam mjeseci na gradilištu, nisam mogao učiti Fa ili vježbati, i osjećao sam se uzrujano. Kasnije sam se preselio u grad u kojem sada živim, unajmio stan i život mi se donekle stabilizirao. Mogao sam učiti Fa i vježbati svaki dan kod kuće.
Tijekom slobodnog vremena sam često razmišljao o pronalaženju kolega praktikanata. Pitao sam se što rade i koliko se ljudi još uvijek kultivira. Osjećao sam se zbunjeno - ali u ovom nepoznatom gradu, gdje naći druge praktikante?
Sjetio sam se da je Učitelj spomenuo da Dafa učenici stvaraju svoje vlastito okruženje i vježbanje u parkovima može pomoći ljudima da dobiju Fa. Otprilike 2008. odlučio sam pronaći neke kolege praktikante vježbajući vani.
Jednog sam jutra posjetio malo naselje pošto sam ostavio dijete u vrtiću. Tamo se nalazio mali park gdje je bilo svega nekoliko ljudi. Počeo sam vježbati ispod stabla, nadajući se da će me primijetiti kolege praktikanti. Dolazio sam tamo dva dana, ali nitko nije obraćao pažnju na mene, niti sam naišao na nekog praktikanta. Pomislio sam da je ovo mjesto možda premalo, pa sam odlučio okušati sreću u većem parku.
Pronašao sam veći trg na kojem je mnogo ljudi vježbalo. Bio sam tamo dva dana, ali još uvijek nisam sreo nijednog praktikanta. Osjećao sam se obeshrabreno i bespomoćno.
Osjećao sam se kao čamac bez jedra, koji besciljno pluta beskrajnim morem, usamljen i bespomoćan. Prošlo je još nekoliko godina, a godine 2010. nisam to više mogao podnijeti. Pitao sam kolegu na gradilištu: “Znaš li nekoga u vašem selu tko prakticira Falun Dafa?” Kolega s posla, otprilike mojih godina je odgovorio: “Moj ujak vježba.”
Bila sam presretan i odmah sam zatražio njegovu adresu. Znao sam da je to Učiteljev aranžman.
Jednog kišnog dana, kad na gradilištu nije bilo posla, otišao sam potražiti koleginog ujaka koji je stanovao 40 do 50 kilometara od mene. Uz Učiteljevu pomoć, pronašao sam put do njegovog doma. Nakon što sam se predstavio, starac se nije nimalo iznenadio i srdačno mi se obratio. Objasnio je neke stvari o “starim silama”, koje tada nisam razumio. Nisam znao što su “stare sile” ili što rade, a njegovo objašnjavanje mi baš i nije imalo smisla.
Upitao je: “Imaš li neka nova predavanja?” Bio sam iznenađen: “Nova predavanja? Učitelj je objavio nove članke?” Izvadio je hrpu malih knjižica i dvije debele knjige novih predavanja. Kad sam vidio koliko ima Učiteljevih predavanja, pomislio sam: “Ovdje ima toliko toga što nisam znao.” Rekao sam: “Molim vas, nemojte više objašnjavati. Ne mogu razumjeti. Otići ću kući i pročitati ih.”
Kada sam se vratio kući, uzeo sam dva slobodna dana željno čitajući knjige, čitajući i po noći, ali nisam osjećao umor. Tijekom ta dva dana je nestalo struje pa sam kupio nekoliko svijeća. Kad je nestalo struje, zapalio bih svijeće te nastavio čitati. Bio sam duboko dirnut tekstom, a suze su mi često navirale. Odjednom sam shvatio da Dafa učenici snose tako veliku i važnu misiju!
Sve ove godine bio sam autsajder u praksi i ništa nisam znao! Nisam ništa napravio! Nisam mogao prihvatiti ovu činjenicu! Iako je moje srce uvijek bilo čvrsto u Dafa i propaganda KPK me nikada nije zaustavila, potratio sam toliko godina. Nisam činio ono što bi praktikanti trebali činiti.
U tom trenutku nisam mogao izraziti svoje emocije. Bili su previše složeni da bi se opisali riječima. Ponekad bih tiho plakao, osjećajući duboki sram. Osjećao sam da nisam zavrijedio Učiteljevo suosjećajno spasenje. Također sam imao i osjećaj žaljenja. Ne zato što sam se bojao progona. Bilo je to zato što nisam istupio za Dafa. To je tako važna stvar - zašto je nisam bio svjestan?
Sjećam se da je Učitelj jednom spomenuo da je progon starih sila nepravedan prema novim praktikantima. Zaista sam osjetio nepravdu u srcu! Shvatio sam da stare sile žele uništiti praktikante poput mene, koji su upravo dobili Fa.
Prošle su godine i svaki puta kad bih se prisjetio tog iskustva, srce mi je bilo ispunjeno tugom. Osobito kad bi drugi praktikanti progovorili o svojoj hrabrosti da odu na trg Tiananmen kako bi potvrdili Fa, neustrašivo riskirajući svoje živote, ja im se divim, ali se također osjećam duboko posramljeno. Ovo me iskustvo nije srušilo. Dapače, isto se pretvorilo u pokretačku u svrhu mojeg neprekidnog usavršavanja.
Nadoknađivanje izgubljenog vremena
Nakon što sam pročitao Učiteljeva predavanja, shvatio sam da bi praktikant trebao objasniti istinu i spasiti živa bića. Odlučio sam nadoknaditi izgubljene godine. Bio sam odlučan spašavati ljude, pa sam redovito odlazio u kuću starijeg praktikanta kako bih preuzeo materijale za objašnjavanje istine koje bih kasnije dijelio.
Živio je više od 60 kilometara dalje, a materijali su bili ograničeni. Tamošnji praktikanti nisu mogli zadovoljiti moje potrebe. Ponekad bih prevalio cijeli taj put samo da bih se naposljetku vratio praznih ruku. Vidjevši koliko sam željan spasiti ljudi, stariji praktikant me usmjerio ka drugoj lokaciji za izradu materijala. Premda su raspolagali sa većom količinom, to i dalje nije zadovoljavalo moje potrebe. Odlučio sam samostalno tiskati materijale.
Saznao sam koje aparate koriste drugi praktikanti i otišao sam u trgovinu bijele tehnike kupiti jedan. Iako me nitko nije podučavao, promatrao sam kako drugi praktikanti tiskaju materijale i stekao sam određeno shvaćanje tog postupka. Proveo sam dva ili tri dana pokušavajući shvatiti proces te sam uz Učiteljevu pomoć to i uspio učiniti! Bio sam jako sretan. Sada sam mogao printati materijale koje god sam trebao u bilo kojoj količini. Bio sam presretan i zahvalan na Učiteljevim blagoslovima!
Od tada sam, kad god sam imao slobodnog vremena, dijelio velike količine materijala za objašnjavanje istine. Budući da sam radio na gradilištu, dobro sam poznavao tamošnju situaciju i uvjete života radnika. Razumio sam njihove misli i navike.
U radnoj odjeći i zaštitnoj kacigi sam odlazio u spavaonice na gradilištu i dijelio materijale. Bilo mi je to vrlo prirodno. Radnici su me doživljavali kao svog jer sam razumio o čemu pričaju i lako sam s njima razgovarao. To mi je stvorilo sjajnu priliku da ih spasim, a oni su bili vrlo voljni pročitati materijale koje sam im dao. Jednom sam ušao u spavaonicu i na stolu vidio primjerak Devet komentara o Komunističkoj partiji. Stranice su već bile izlizane, što je značilo da ga je mnogo ljudi pročitalo.
Jednog dana u podne sam se vozio motociklom do spavaonice u vrijeme ručka. Vrata su bila otvorena, a stotinjak ljudi je stajalo u redu po hranu. Ne sišavši s motocikla sam odjahao pravo u dvorište. Otvorio sam košaru na motociklu i rekao: “Ovdje sam da vam podijelim dobre knjige besplatno!” Uzeo sam primjerak Devet komentara i pružio ga osobi ispred sebe. Vidjevši da je besplatno, drugi su se odmah nagurali uokolo, grabeći knjige iz košare - svatko je uzeo po jednu. Brzo je podijeljeno mnogo primjeraka Devet Komentara.
Vidio sam da nema dovoljno knjiga, pa sam skočio do kuće starijeg praktikanta i uzeo još dvadeset primjeraka. Kad sam se vratio, masa se razišla, pa sam otišao u spavaonice i dijelio knjige jednu po jednu. Kad sam pokucao na jedna vrata, čovjek od pedesetak godina je glasno povikao: “Koju ovo knjigu poklanjaš?!” Glasno je opsovao. Ostao sam smiren i jednostavno rekao: “Oprosti što te uznemiravam” te zatvorio vrata. Zatim sam nastavio do sljedeće sobe. Uz Učiteljevu zaštitu sam uspio podijeliti sve preostale knjige.
Zaključak
Od 20. srpnja 1999., kada je Jiang Zemin, bivši šef KPK, počeo progoniti Falun Dafa do 2011., zapao sam u stanje samotne kultivacije—zaostajao sam jedanaest godina. U to vrijeme, budući da je moje razumijevanje bilo ograničeno na “postojanost, nepokolebljivost i izdržljivost”, vjerovao sam da je sve što su mediji izvještavali za mene predstavljalo test. Dakle, ostao sam na osnovnoj razini osobne kultivacije.
Osim toga, dobio sam Fa u jesen 1998. Nakon što je počeo progon 1999., nisam imao kontakta s drugim praktikantima. Nisam sudjelovao u grupnom učenju Fa. U mom selu nije bilo drugih praktikanata, a nisam mogao pronaći tog stolara praktikanta. Činilo se kao da su me te vanjske okolnosti izolirale od drugih praktikanata.
Poslije sam pogledao unutar. Otkrio sam da sam previše samouvjeren i arogantan, misleći da je dovoljno sve dok imam Zhuan Falun i da će mi to omogućiti postići krajnji cilj kako bi se vratio kući s Učiteljem. Možda su stare sile iskoristile moj jak ego.
Srećom, Učitelj me nije napustio. Duboko sam zahvalan na njegovom suosjećanju i spasenju!
Hvala, Učitelju! Hvala vam, kolege praktikanti!
