Dok se svijet usredotočio na kinesku medijsku, naftnu, bankarsku i prijevoznu industriju, potrebno je spomenuti kako kršenje ljudskih prava praktički predstavlja pod-industriju u javnom sektoru.
Nakon što je kineski režim zaustavio rad radnih logora krajem prošle godine, zamijenili su ih “crni zatvori,” odnosno izvanzakonski zatvorski centri, kao što je dokumentirao izvještaj Amnesty Internationala u prosincu 2013. Drugim riječima, kršenje ljudskih prava se nastavlja, ali je samo sakriveno u tajnovitije institucije.
Tijekom petnaestogodišnjeg progona Falun Gonga, praktikanti su sakupili opsežne informacije iz prve ruke o centrima za ispiranje mozga, koji su čest oblik crnih zatvora i sama po sebi, čudna industrija. Ovi centri su uspostavljeni za “preodgoj” Falun Gong praktikanata, t.j. da ih se natjera odreći se svojih uvjerenja kroz prisilu, fizičko i psihičko mučenje.
Ovu “industriju ispiranja mozga” u Kini vode politika i država. Izvršenje i djelovanje uključuju službenike iz svih državnih ogranaka, sve do najnižih razina u općinama i selima. Iako se ispiranje mozga Falun Gong praktikanata provodilo i u zatočeničkim centrima, zatvorima i radnim logorima, ovaj se izvještaj odnosi na specijalizirane centre za ispiranje mozga.
Mete su zatvorenici savjesti i Falun Gong praktikanti. Izvori prihoda i mehanizmi funkcioniraju paralelno s ostatkom industrije javnog sektora.
Veliki izvor novca koji kruži industrijom ispiranja mozga uključuje isplate od same vlade (uglavnom u obliku financiranja izgradnje), isplate bonusa temeljene na broju “preodgojenih” praktikanata, “naknade za izobrazbu” koje plaćaju poslodavci praktikanata, i otkupnine koje plaćaju praktikanti i njihove obitelji. Nešto prihoda odlazi izravno na osobne račune osoblja i ne pojavljuje se u budžetu centra za ispiranje mozga.
Procjenjuje se da je kineska vlada, tijekom zadnjih 15 godina, uložila 1.18 milijardi yuana u projekte izgradnje centara za ispiranje mozga, i platila 226 milijuna yuana u bonusima osoblju centara za uspješno odricanje Falun Gong praktikanata od njihovih uvjerenja. (Opaska: 1 američki dolar zadnjih godina jednak je otprilike 6 yuana, a oko 8 yuana prije desetak godina)
Za svakog zaposlenog praktikanta zatočenog u centru za ispiranje mozga, njegov ili njezin poslodavac mora, u prosjeku, plaćati centru oko 20,000 yuana mjesečno kao “naknadu za preodgoj” (9,450 po praktikantu) i “naknadu za pratioca” (5,400 po “pratiocu”, dva pratioca po praktikantu, dakle ukupno 10,800, vidi detalje u dijelu 2). Prihodi prikupljeni na ovaj način u zadnjih 15 godina iznose 3.37 milijardi yuana.
Nadalje, centri obično odbijaju otpustiti praktikante osim ako njihove obitelji centru ne plate u prosjeku oko 7,000 yuana. Procijenjeno je ukupno 131,000 zatvaranja, što znači da su centri iznudili otprilike 95 milijuna yuana od Falun Gong praktikanata i njihovih obitelji.
Otkad je progon počeo, centri za ispiranje mozga su službenicima bili veliki izvor prihoda, kako u policiji tako i u kućanskom sustavu sigurnosti, pa i u Uredu 610, gestapovskoj organizaciji stvorenoj isključivo za nadzor progona Falun Gonga.
Potaknuti državnom politikom, službenici zgrću bogatstva na temelju centara za ispiranje mozga. Pročelnik centra u pravilu može nakupiti desetke milijuna yuana kao prihod “sa strane.” [1]
Konzervativno zaključujemo da je ukupan iznos novaca koji kruži u ovoj čudnoj industriji od početka progona barem 4.87 milijardi yuana.
Svi podaci upotrijebljeni u procjenama su iz objavljenih članaka na Minghui web stranici. Zbog velike cenzure informacija u Kini, procjena može prikazati samo djelić cjelokupne slike.
Industrija pogonjena politikom
Kad je progon počeo, kineska vlada je objavila da je u “ratu protiv Falun Gonga” glavni zadatak “preodgojiti Falun Gong praktikante,” što znači natjerati ih da odustanu od prakse kroz ispiranje mozga i mučenje.
24. kolovoza 1999., mjesec dana nakon početka progona, Centralni ured Centralnog Komiteta KPK i Centralni ured Državnog savjetništva Kine objavili su cjenik kroz novinsku agenciju Xinhua, s tvrdnjom da “Preodgoj Falun Gong praktikanata je ključ mjerenja rezultata u ratu protiv Falun Gonga.”
Centri za ispiranje mozga su planirani i izgrađeni specifično za zadatak “preodgoja.”
Ovu politiku je aktivno sprovelo nekoliko vladinih odjela. Primjerice, na državnoj konferenciji provincijskih šefova sudskih biroa, 16.-18. siječnja 2001., tadašnji ministar sudstva Zhang Fusen zamolio je lokalne sudske urede da “preodgoj Falun Gong praktikanata” preuzmu kao jedan od glavnih zadataka.
25. travnja 2001., Odjel za organizacije Centralnog komiteta KPK priopćio je upute za “rat protiv Falun Gonga” lokalnim odjeljenjima. Te upute su bile tri dokumenta koja sadrže iskustva u “transformaciji Falun Gong praktikanata”, što su sažeci koje su napravili radni logor Masanjia u provinciji Liaoning, ured radnih logora u Pekingu, i odbor KPK iz grada Qitaihe, iz Heilongjiang provincije.
Pristup koji se koristio u centrima za ispiranje mozga je razvilo policijsko osoblje iz okruga Xigang, grada Dalian, te provincije Liaoning, a temelji se na uspostavljanju “legalnih obrazovnih škola” (umanjenica za centar za ispiranje mozga) i provođenju “odvojenog upravljanja i transformacije.”
Po uzoru na model uspostavljen u Xigangu, Dalianu, u Pekingu se uz pomoć centralne vlade uspostavio “Legalni centar za treniranje.” Funkcija mu je trenirati lokalne vladine službenike iz cijele zemlje u tehnikama ispiranja mozga za transformiranje Falun Gong praktikanata.
Centralna vlada i odbor KPK u Pekingu su ubrzo aktivno promovirali centre za ispiranje mozga kao model za “transformaciju” Falun Gong praktikanata. Lokalnim vlastima na svim razinama je bilo naređeno da uspostave takve centre.
Lokalne vlasti provode državnu politiku
Usmjereni centralnom vlašću, lokalne vlasti su smislile razne detaljne politike za “transformaciju” Falun Gong praktikanata.
Primjerice, KPK odbor u autonomnoj regiji Ningxia Hui je izjavio kako je na svakoj razini lokalne vlasti i državnim poduzećima, direktor organizacije odgovoran za transformaciju glavnih Falun Gong praktikanata u organizaciji, dok su ostali članovi Partije odgovorni za transformaciju drugih praktikanata.
Lokalna vlast Hexi okruga, grada Tianjin zamolila je stambeni odbor, policijske postaje, i poslodavce povezane s Falun Gong praktikantima da sudjeluju u njihovom nadzoru i transformaciji. Ovim trima organizacijama je naređeno da potpišu ugovor koji određuje njihove odgovornosti.
U okrugu Xiaguan, gradu Nanjingu, kako bi se poslodavci i stambeni odbori Falun Gong praktikanata uključili u zadatak transformacije, vlasti zahtijevaju da svaki poslodavac plati 200, a upravitelj svakog stambenog odbora 100 yuana svake godine kao polog.
Na kraju svake godine, ukoliko se ispune kvote transformacije, vlada bi vratila uplaćeni novac, i nagradila ih bonusima. Ako ne bi uspjeli ispuniti kvote, osim što bi izgubili pologe i bonuse, bili bi podvrgnuti disciplinskim mjerama viših administracijskih vlasti.
Lokalni Ured 610 i Odbori za političke i zakonske djelatnosti KPK (OPZD), kao operativne jedinice koje nadziru centre za ispiranje mozga, aktivno stvaraju planove i naređuju policiji da hapse Falun Gong praktikante.
Primjerice, Gu Songhai, zamjenik šefa provincijskog Ureda 610 u Heilongjiangu, naredio je postavljanje i nadzor centara za ispiranje mozga u mnogim gradovima, uključujući Wuchang, Jiansanjiang, Qitaihe, Hegang, Yichun, Mishan, Jixi, Shuangyashan, Daqing, Mudanjiang, Qiqihar, i Harbin. Ako bi neki od centara imao mali broj zatvorenika, naredio bi lokalnim Uredima 610 da ilegalno uhapse još praktikanata kako bi ih popunio.
Ured 610 odgovoran za nadzor Lannigou centra za ispiranje mozga u gradu Guiyang, u Guizhou provinciji, naređuje poslodavcima praktikanata i stambenim odborima da rade ankete na početku svake godine da otkriju pojedince koji još uvijek prakticiraju Falun Gong. Na temelju rezultata, Ured 610 naredi tim organizacijama da pošalju praktikante u centar.
Godišnje procjene učinkovitosti poslodavaca i stambenih odbora su usko vezane s transformacijom Falun Gong praktikanata, dok su ostali pokazatelji u drugom planu. Isto vrijedi i za godišnje bonuse za osoblje. Za svakog transformiranog praktikanta, osoblje prima određeni iznos kao dodatni prihod. Ovakva politika potiče organizacije da šalju što je god moguće više praktikanata u centre za ispiranje mozga.
Svaka sjednica u “Planina Luotai” centru za ispiranje mozga u gradu Fushun, u provinciji Liaoning, započinje tako da provincijski Ured 610 i OPZD izdaju zadatke za uhićenje lokalnim Uredima 610 u obližnjim gradovima. Ti lokalni uredi zatim naređuju policijskim postajama i poslodavcima da hapse praktikante.
Policijska postaja u Fushunu koja nije uspjela dostići kvotu uhićenja i isporuka u centre, unajmila je ne-praktikante da se prijave u centar, plaćajući ih 20 yuana dnevno. Ovi unajmljeni pojedinci su se pretvarali da su Falun Gong praktikanti, te bi se složili da “odustanu od prakticiranja.” Na ovaj način, kvota transformacija bi bila ispunjena.
Mnogi poslodavci praktikanata su odbili provoditi ove politike. Zato su im Uredi 610 zaprijetili da će globiti sve zaposlenike.
Razmjer industrije: milijarde yuana
Procijenit ćemo razmjer industrije na dva načina, ukupni fiksni prihodi i ukupan iznos koji kruži sustavom. Zbog informacijske blokade u Kini, nemoguće je točno odrediti koliko je zapravo režim uložio, te koliko su vladini službenici zaradili na centrima za ispiranje mozga. Unatoč tome, može se napraviti približna analiza na temelju objavljenih podataka.
Vladina izdvajanja za financiranje izgradnje: 1.15 milijardi yuana
Dvije velike vladine investicije u centre za ispiranje mozga su troškovi projekata izgradnje i troškovi dnevnog rada. Procjena potonjeg uključuje ukupan broj zaposlenih i ostale troškove, kao što su režije. Informacije o ovakvom tipu troškova su vrlo ograničene. Zbog toga, govorimo samo o troškovima projekata izgradnje, tj., fiksnoj imovini centara.
Centri za ispiranje mozga su dio hijerarhijskog sustava. Svaka provincija uspostavlja provincijski centar, kao što su recimo Xinjin centar u provinciji Sichuan, i Hubei legali obrazovni centar u provinciji Hubei. Svaki prefekturni grad i okrug također mogu imati vlastite centre. Centri na ovim razinama su trajni.
Opaska: prefekturni gradovi u Kini su jednu administracijsku razinu ispod provincije, a jednu iznad županije ili županijskog grada.
Na gradskoj razini, postoje mnogi ad hoc privremeni centri, koji se mogu postaviti po potrebi, i maknuti iz upotrebe nakon jedne ili dvije sjednice. U našu analizu ne uključujemo ovakve privremene centre, već samo one trajne.
Tablica 1 prikazuje nekoliko primjera vladinih ulaganja u centre za ispiranje mozga na različitim razinama. U prosjeku, troškovi izgradnje provincijskog, prefekturnog, i županijskog centra su oko 19.82 milijuna, 1.75 milijuna, i 0.4 milijuna yuana, tim redom.
U Kini ukupno postoji 31 provincija, 324 prefekturnih gradova, i 2,855 županija. Nemaju sve županije vlastiti centar, no možemo pretpostaviti da u svakoj provinciji i prefekturnom gradu postoji barem po jedan uobičajeni centar. Na temelju ove skromne pretpostavke, ukupan trošak izgradnje centara se procjenjuje da je 1.18 milijardi yuana.
Ova procjena daje samo donju granicu, jer su centri na razini županija i gradova isključeni iz analize.
Zbirni iznos koji kruži u industriji ispiranja mozga: 3.69 milijardi yuana
Osim dodjela za izgradnju, centri za ispiranje mozga imaju tri glavna izvora prihoda: vladine nagrade (bonuse) za transformiranje praktikanata, obrazovne naknade koje plaćaju poslodavci zaposlenika, i otkupnine koje plaćaju praktikanti i njihove obitelji. Jedan dio prihoda odlazi direktno na osobne račune osoblja i ne pokazuje se u budžetu centara.
Zbir vladinih nagrada se može izračunati kao umnožak nagrade za transformaciju jednog praktikanta i broja praktikanata koji su bili natjerani da se odreknu prakse. Potonje je umnožak ukupnog broja zatvorenih praktikanata i “stope uspješnosti” transformacije.
Zbir obrazovnih naknada ovisi o ukupnom broju zatvorenih praktikanata, trajanju zatvora, i mjesečnih naknada koje plaćaju njihovi poslodavci.
Napokon, zbir otkupnina se može izračunati kao umnožak ukupnog broja zatvorenih praktikanata i iznosa otkupnine po glavi praktikanta.
Prema tome, ključna informacija za procjenu je ukupan broj praktikanata koji su bili poslani u centre tijekom zadnjih 15 godina. Teško je, ako ne i nemoguće, odrediti točan broj. Unatoč tome, objavljene statistike daju procijenjeni broj.
Podaci u tablici 2 su skupljeni iz nekoliko kineskih regija, za koje je bio dostupan broj zatvorenih praktikanata tijekom određenog vremenskog razdoblja. Kako bi se dobio ukupan broj zatvorenika, broj zatvorenika centara na svakoj razini se pomnožio brojem centara na svakoj razini.
Na razini prefektura, broj zatvorenika je u rasponu od 57 do 1464, s međom 383, u vremenskom razdoblju od 1999. do 2013. Ovaj broj je vjerojatno jako podcijenjen, jer su prosječne vrijednosti na razini grada/okruga 177 i 26, tim redom, a svaka prefektura sadrži desetke gradova, okruga i županija. Primjerice, provincija Guangdong ima 21 prefekturni grad, a svaki grad ima u prosjeku 2.6 okruga, 54.5 gradića, i 3.2 županija ili županijskih gradova.
Broj zatvorenika na razini provincije je bio dostupan samo iz Guangxi, i iznosio je 221, u vremenskom razdoblju 1999. do 2013. Očito, ako koristimo ovaj broj kao prosjek za sve provincije, jako podcjenjujemo stvarne vrijednosti. Ipak, sve dok ne prikupimo više podataka, koristit ćemo ovaj broj kao skromnu procjenu.
Obzirom da se ne zna broj centara za ispiranje mozga na ili ispod razine županije, isključit ćemo zatvorenike iz tih centara, iako oni čine priličan dio ukupnog broja.
Kombinirajući podatke iz tablica 1 i 2, procjenjujemo da je broj Falun Gong zatvorenika u centrima za ispiranje mozga, u razdoblju od 1999. do 2013., ukupno 131,000.
Koristeći ovaj broj, u tablici 3 je izračunat ukupan iznos koji kruži u sustavu centara za ispiranje mozga. Detaljni izračuni troškova po glavi ili po mjesecu zatvora su dostupni u tablicama 4-6 u sljedećim sekcijama.
Procjenjujemo da prihod od vladinih nagrada, obrazovnih naknada, i otkupnina za sve zatvorenike u razdoblju 1999. do 2013. iznosi 226 milijuna, 3.37 milijardi, i 95 milijuna yuana, tim redom, što ukupno čini 3.69 milijardi yuana. Htjeli bismo naglasiti da je ovo vjerojatno podcijenjeno, iz istih razloga koji su gore navedeni.
