Počela sam se kultivirati prije osam godina, pred kraj prve godine fakulteta. Dok sam završavala ispite na kraju semestra, profesor književnosti iz srednje školi mi je poslao primjerak Zhuan Faluna putem e-maila. Budući da me oduvijek zanimala religija i duhovna djela, počela sam čitati knjigu.
Završetak Zhuan Faluna po prvi put je bio izazov, jer sam morala prevladati mnogo misaone karme. U srednjoj školi mi je književnost bila omiljeni predmet. Međutim, velik dio onoga što smo učili je sadržavao degenerirane vrijednosti. Dok su neka djela bila pozitivna, većina se vrtjela oko mračnih tema poput ubojstava i izopačenih međuljudskih odnosa. Te su se ideje zadržale u mom umu, uzrokujući glavobolje, mučninu i skepticizam dok sam čitala Zhuan Falun. Trebala su mi dva mjeseca da završim čitanje Zhuan Faluna, no poslije sam počela vježbati te sam tog ljeta zaista zakoračila na put kultivacije.
Odrastajući u socijalističkoj zemlji, bila sam duboko zatrovana socijalističkom ideologijom, vezanošću za natjecanjem, isticanjem, ljubomorom i zanosom. Unatoč tim nedostacima osjećala sam da je Falun Dafa pravi put i divna praksa te sam imala snažnu želju podijeliti Dafa principe Istinitosti, Suosjećanja i Strpljenja s drugima. Iako sam tek počela s kultivacijom te bila jedini praktikant na velikom sveučilištu, odlučila sam osnovati Falun Dafa klub na kampusu.
Zahtjevi su bili visoki: trebalo nam je najmanje 25 članova za početak i morali smo predstaviti jasan plan Vijeću studenata. Bila sam vrlo introvertirana i s malo iskustva u javnim nastupima, no svejedno sam bila uvjerena da ću ispuniti te uvjete i osigurati da se odobri formiranje kluba.
Lokalni praktikant je došao pomoći. Jednu nedjelju ujutro smo prošetali kampusom i zamolili studente da potpišu obrazac koji iskazuje interes za naš klub. Nisam se ustručavala razgovarati s kolegama iz razreda i zatražiti njihovu podršku. Čudesno, ispunili smo uvjete. Na dan predstavljanja našeg kluba, moj govor je bio nespretan, ali iskren. Predsjednik Studentskog vijeća je pažljivo slušao, pokazujući veliku naklonost te je naposljetku naš klub i odobren.
Gledajući unatrag, shvaćam da sam u vođenju kluba često djelovala iz osobne vezanosti, a ne iz principa Istinitosti, Suosjećanja i Strpljenja. Stoga smo prillikom organizacije filmskih projekcija imali nisku posjećenost, a neki kineski studenti su nas doživljavali kao natjecateljski nastrojene, a ne suosjećajne. Sjećam se projekcije filma *Teško za povjerovati* u našem fakultetu. Naime, prisustvovale su samo dvije osobe - od kojih je jedna bila profesor medicine. Međutim, kasnije nas je pozvao da organiziramo sličnu projekciju na medicinskom fakultetu za njegove studente. Prikazivanje je privuklo 50 studenata medicine. To služi kao duboki podsjetnik na Učiteljevo bezgranično suosjećanje prema meni. Unatoč mojim nedostacima i propustima u kultivaciji, Učitelj se neprestano brinuo o meni, pretvarajući moje neuspješne pokušaje u pozitivne ishode.
Druga prilika da se stvari učine kako treba
Tri godine kasnije sam upisala postdiplomski studij. Do tada sam već tri godine radila u običnom društvu, sazrijevajući i karakterom i temperamentom. Bila sam uvjerena da ovaj put mogu učinkovitije voditi klub i izbjeći ranije učinjene pogreške.
Međutim, kada sam podijelila svoju namjeru da osnujem novi Falun Dafa klub s kolegicom praktikanticom u školi, moj entuzijazam nije bio dobro prihvaćen. Umjesto toga me nagnala da zastanem i razmislim - jesam li pokrenula klub iz istinske potrebe za objašnjavanjem istine ili sam to činila kako bi bila priznata? Također je bila zabrinuta zbog predstojećih izazova. S obzirom na to da smo živjeli u liberalnom gradu sa složenim okruženjem, brinula se da bismo se, kao strani studenti, mogli teško snaći u školskom društvenom okruženju i administrativnom sustavu te da bismo, ako pogriješimo, riskirali da Falun Dafa dobije negativan publicitet.
Njezin savjet me nagnao da zastanem i pogledam unutar - jesam li bila motivirana zanosom ili podsvjesnom željom za isticanjem među običnim ljudima i praktikantima? Nakon dubokog razmišljanja sam shvatila da iako još uvijek imam elemente kulture Komunističke partije Kine (KPK) i nedostatke u svojoj osobnoj kultivaciji, to nisu razlozi da ustuknem od širenja istine o Falun Dafa. Naprotiv, sam proces vođenja kluba će nam pomoći kultivirati naš karakter, ukloniti vezanosti te sazriti u praksi.
Shvatila sam temeljnu razliku u perspektivi: u kulturi KPK-a, vodstvo se često povezuje s osobnom koristi i statusom. Ali na Zapadu se vođe klubova ne doživljavaju kao zvijezde ili autoriteti - oni su jednostavno pojedinci koji istupaju kako bi izgradili nešto smisleno i doprinijeli zajednici. Vodstvom se ne baviš radi sebe samog; činiš to radi drugih.
S ovom novom spoznajom sam krenula dalje, razgovarajući s kolegama iz razreda i prikupljajući podršku. Kako se sve više studenata pridruživalo tako je praktikantica postajala sve pozitivnija. Ne samo da je podržavala, već je i aktivno sudjelovala u predstavljanju kluba svojim prijateljima. Na kraju smo daleko premašili minimalni zahtjev od 10 članova - počevši s 14 smo narasli na 61 do trenutka pisanja ovog članka.
Nakon što je klub oformljen doživjela sam duboku promjenu. Vozeći se kući iz škole mi se učinilo da je svijet oko mene poprimio novi izgled - kao da je nanovo pročišćen. Sve je izgledalo isto, a opet se činilo kao da je dio toga zakoračio u novu domenu. Taj je osjećaj trajao nekoliko dana prije nego što je sasvim izblijedio.
Ovaj put sam preuzela drugačiji pristup. Odlučila sam prihvatiti univerzalni princip ravnoteže kao temeljnu strategiju našeg kluba. Jedan Shen Yun umjetnik je u intervjuu rekao kako u plesu „Da bi se krenulo naprijed se prvo mora napraviti korak unatrag.“ Ovaj koncept odražava viši princip yina i yanga, naglašavajući sklad i tok. Sve što je usklađeno s temeljnim zakonima univerzuma teče prirodno i lijepo - i naš Falun Dafa klub nije bio iznimka.
Prije bih se se, vođena ogorčenošću i natjecateljskim duhom, prvenstveno usredotočila na razotkrivanje progona Falun Dafa praktikanata u Kini od strane KPK. Iako je to bilo važno, shvatila sam da prije no što se pozabavimo tako ozbiljnim temama, prvo moramo iskazati i prenijeti ljepotu i dobrobiti Falun Dafa, odnosno biti u kontrastu sa zloćom KPK na način koji će moći dirnuti srca ljudi.
Stoga smo restrukturirali naš program. Umjesto da akademsku godinu započnemo teškim temama, prvo smo predstavili Falun Dafa održavanjem pozitivnih i privlačnih događaja poput tjednih radionica meditacije uz besplatni čaj s kuglicama od tapioke (eng. bubble tea). Organizirali smo i devetodnevni Falun Dafa seminar i projekciju filma Nekoć smo bili božanstva.
Teret ili blagoslov?
Bilo je trenutaka kada je pritisak usklađivanja fakultetskih obveza, lokalnih Dafa projekata i održavanja kluba bio velik. Kad sam se osjećala iscrpljeno poželjela sam samo uživati u studentskom životu kao i ostali obični studenti, oslobođena odgovornosti. Ali na kraju ovog putovanja, sagledavam stvari drugačije.
Klub mi nikada nije predstavljao teret, već je bio nebeski blagoslov. Svaki događaj koji smo organizirali, svaki student s kojim smo razgovarali, pokazao se kao nešto dragocjeno i predodređeno. Sav naš trud se možda čini kao kapi vode u moru, ali svaka kap predstavlja probuđena živa bića koja pronalaze svoj put. A to je želja našeg dobrodušnog Učitelja.
