Peti Međunarodni godišnji filmski festival Seul Larkspur otvoren je 30. maja u KBS Art Hallu. Ovogodišnji filmovi prikazuju pravednost, slobodu i ljudska prava. Otvorenju festivala prisustvovalo je oko 1.600 filmskih i televizijskih zvijezda, kao i poznatih ličnosti. Film Državni organi, prikazan tokom ceremonije otvaranja, impresionirao je publiku.
Tokom sedam godina otkako je snimljen, film Državni organi dobio je oko 40 nagrada u Sjedinjenim Američkim Državama, Japanu, Tajvanu i drugim zemljama. Film opisuje iskustva dvoje mladih ljudi koje je uhapsila policija, a koji su zatim nestali dok su bili u pritvoru. Film baca svjetlo na prisilnu žetvu organa koju u Kini provodi Komunistička Partija Kine (KPK).
Cindy Song, jedna od producentica, kazala je da joj je drago što je film odabran za ceremoniju otvaranja. „Žrtve u filmu su iz Qingdaoa, koji se nalazi odmah preko mora od Južne Koreje“, objasnila je. „Vjerujem da je važno da ljudi u Južnoj Koreji čuju ovu priču.“
Dayner Kim, poznati južnokorejski YouTuber s preko 288.000 pretplatnika, govorio je o ovom dokumentarnom filmu. Rekao je da je represija nad Falun Gongom provođena od strane KPK, uključujući prisilnu žetvu organa, već široko poznata širom svijeta. Fokusirajući se na jednu porodicu, ovaj dokumentarni film prikazao je njihovu razarajuću bol. „Ostavio me je s dubokim osjećajem tuge i solidarnosti“, dodao je Kim.
Nekoliko filmova koji za temu imaju ljudska prava u Kini otkazano je na početku filmskog festivala. „U Južnoj Koreji postoje snage koje rade u saradnji s KPK kako bi blokirale svaki sadržaj koji kritikuje ili razotkriva njene zločine. Zato svjedočimo povlačenju sponzorstava, ukidanju dvorana i zabranama filmova“, rekao je Kim u intervjuu nakon projekcije.
„Ako narod Južne Koreje ne bude ogorčen – ako ga ne probudimo – ova zemlja bi mogla postati druga Kina, ništa drugačija od države pod vlašću KPK“, dodao je.
Min Kyung-wook, bivši južnokorejski zastupnik i glasnogovornik predsjedništva, rekao je, nakon što je pogledao film: „Svjedočanstva porodica koje pate u mukama, iskazi iz prve ruke ljekara koji su učestvovali u [vađenju organa] i priznanja policajaca i vojnika koji su nekada provodili ovaj progon i mučenje ostavili su me toliko šokiranim da sam poželio da ništa od toga nije istina.“
On smatra da je nesreća to što je takav zločin protiv čovječnosti postao lanac snabdijevanja u Kini. „Gotovo je nevjerovatno da se takva zvjerstva sistematski provode kako bi se potisnula vjera, i da je ta praksa uzdignuta na nivo državnih operacija industrijskih razmjera. Nadam se da će istina doći ne samo do južnokorejskog naroda, već i do globalne zajednice - kako bi se ovi zločini mogli zaustaviti što je prije moguće.“
Lee Je-bong, profesor na Odsjeku za obrazovanje Univerziteta Ulsan u Južnoj Koreji, rekao je da mu je ovaj dokumentarni film pomogao da shvati šta se dešava u Kini. „Moramo zaustaviti nastavak ovog brutalnog klanja. Moramo obratiti pažnju. Moramo djelovati“, rekao je.
Također je bio uznemiren i izazovima s kojima se suočavalo prikazivanje ovog dokumentarnog filma na festivalu. „Kakva smo to mi suverena nacija ako se film ne može ni slobodno prikazivati?“, rekao je. „Vidimo jasne dokaze da je KPK duboko infiltrirala mnoge sektore u Južnoj Koreji - politiku, umjetnost, akademsku zajednicu. To slama srce.“
On smatra da je važno napomenuti da KPK nije Kina. „Film pravi jasnu razliku između to dvoje - to je ono što ga čini tako značajnim“, rekao je Lee. „Kineski narod mora biti oslobođen ugnjetavanja KPK, a Južna Koreja se mora osloboditi njenog utjecaja.“
