Komunistička partija Kine (KPK) progoni Falun Gong duže od 26 godina, ali malo ljudi zna da je suzbijanje nezakonito čak i po kineskom zakonu.
Mnogi zvaničnici KPK koji učestvuju u progonu tvrde da slijede naređenja, ali to neće spriječiti da se suoče s posljedicama: citiramo "...ako on [javni službenik] provede odluku ili naredbu koja je očigledno protivna zakonu, snosit će dužnu odgovornost u skladu sa zakonom", navodi se u Zakonu o kineskim javnim službenicima.
Član 300. Krivičnog zakona je zloupotrijebljen protiv Falun Gong praktikanata
Zvaničnici KPK koji progone praktikante Falun Gonga se često pozivaju na član 300. Kineskog krivičnog zakona, tvrdeći da su praktikanti „podrivali provođenje zakona“. Ova tvrdnja je neosnovana, a zvaničnici bi umjesto toga mogli ignorisati krivično djelo zloupotrebe položaja i savijanja zakona u sebične svrhe.
Prema Teoriji četiri elementa krivičnog zakona u Kini, sastav krivičnog djela definiše se Subjektom, Objektom, Subjektivnim aspektom i Objektivnim aspektom. Praktikanti Falun Gonga nastoje da budu bolji građani slijedeći principe Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. U prakticiranju svoje vjere, oni nemaju subjektivnu kriminalnu namjeru (Subjektivni aspekt). Oni ne krše provođenje bilo kakvih zakona ili propisa (Objekat), niti predstavljaju društvenu štetu (Objektivni aspekt). Elementi krivičnog djela nisu ispunjeni, a „krivične činjenice“ jednostavno ne postoje.
Iz perspektive Objekta zaštićenog članom 300. Krivičnog zakona, „implementacija zakona i administrativnih pravila i propisa Države“, Subjekt ovog krivičnog djela mora da je podrivao implementaciju zakona i administrativnih propisa. Akcije praktikanata Falun Gonga ne krše nikakve specifične zakone ili propise, niti podrivaju implementaciju bilo kakvih zakona ili administrativnih propisa.
Zakoni moraju biti jasni i specifični. Slično tome, mora biti jasno i kako se navodno podriva implementacija zakona i administrativnih propisa. Trenutno je na snazi približno 300 zakona širom zemlje (zakonodavstvo na nivou Nacionalnog narodnog kongresa) i približno 600 administrativnih propisa koje je donio Državni savjet. Niti jedan član ne kriminalizuje Falun Gong ili širenje informacija o njemu.
Da bi se utvrdilo da li su praktikanti Falun Gonga „podrivali implementaciju zakona“, potrebno je jasno identifikovati koje su zakone i administrativne propise prekršili. To jest, koji član, pododjeljak ili stavka zakona su bili uključeni? Ali nijedan od slučajeva protiv praktikanata Falun Gonga nije imao nikakve dokaze koji bi potkrijepili ovu tvrdnju.
U stvari, obični građani i društvene grupe jednostavno nemaju sposobnost niti sredstva da podrivaju implementaciju nacionalnih zakona i propisa. Samo zvaničnici koji imaju javnu moć, posebno oni na najvišim nivoima vlasti, imaju sposobnost i sredstva da počine takva krivična djela. Oni bi mogli koristiti svoju moć da zanemare zakon, zamijene vladavinu zakona vladavinom čovjeka ili ometaju sudske aktivnosti, podrivajući sudsku nezavisnost i nepristrasnost.
Najočigledniji primjer podrivanja implementacije zakona je progon Falun Gonga od strane KPK putem kineskih organa javne bezbjednosti, tužilaštva i pravosuđa, uključujući manipulaciju ovim agencijama od strane Biroa 610. Ove radnje podrivaju implementaciju ustavnih odredbi o slobodi govora i slobodi vjerovanja.
Izdavanjem neustavnih sudskih tumačenja koja zamjenjuju zakonske odredbe, Vrhovni narodni sud i Vrhovno narodno tužilaštvo podrivali su implementaciju odredbe Zakona o zakonodavstvu da niži zakoni ne smiju biti u sukobu s višim zakonima.
Pokoravajući se uputstvima Biroa 610 da nepravedno osuđuju praktikante Falun Gonga, sudski zvaničnici su podrivali implementaciju odredbi Zakona o krivičnom postupku da su tužilačke i sudske ovlasti nezavisne.
Stoga, korištenje člana 300. Krivičnog zakona, kao i sudskih tumačenja Vrhovnog narodnog suda i Vrhovnog narodnog tužilaštva za pritvaranje, hapšenje, gonjenje i suđenje praktikantima Falun Gonga predstavlja iskrivljavanje i zloupotrebu Krivičnog zakona, i stvarno kršenje implementacije zakona.
Pravo praktikanata Falun Gonga da prakticiraju svoje vjerovanje i dijele informacije o progonu svoje vjere zaštićeno je Ustavom. Ustav garantuje slobodu govora i vjerovanja. Zakon kažnjava samo određene vrste ponašanja, a vjerovanja (misli) ne predstavljaju zločin.
Član 35. Ustava navodi: „Građani Narodne Republike Kine uživaju slobodu govora, štampe, okupljanja, udruživanja, povorki i demonstracija.“
Član 36. Ustava navodi: „Građani Narodne Republike Kine uživaju slobodu vjeroispovijesti. Nijedan državni organ, društvena organizacija ili pojedinac ne smije prisiljavati građane da vjeruju ili ne vjeruju u bilo koju religiju, niti smije diskriminirati građane koji vjeruju ili ne vjeruju u bilo koju religiju.“
Prema Ustavu, zakonito je da građani vjeruju i prakticiraju Falun Gong, kao i da govore drugima o progonu i distribuiraju informativne materijale. Vjerovanje ili nevjerovanje jedne osobe je manifestacija njene slobodne volje, pravo koje je građanima dodijelio Kineski ustav. Nijedna državna agencija, društvena grupa ili pojedinac nema pravo da se miješa. Progon Falun Gonga od strane bivšeg lidera KPK Jiang Zemina bio je nezakonit i drsko kršenje građanske slobode vjerovanja i slobode govora.
Falun Gong je koristan za društvo
KPK često etiketira Falun Gong kao „kult“. To je pogrešno.
Utvrđivanje da li je neka religija ortodoksna ili kult je izvan dosega vlade, zakonodavstva ili pravosuđa. „Kult“ nije pravni termin. Religija je stvar vjere, a ne nešto u što sekularne vlasti imaju pravo ili ovlaštenje da se miješaju.
Falun Gong traži od praktikanata da žive po principima Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije i daleko je od uobičajenih definicija „kulta“. Falun Gong nema nikakvu organizacionu strukturu, a praktikanti su labava zajednica raspršena širom svijeta. Oni se fokusiraju na kultivaciju svog uma i nastoje da budu dobri ljudi. Poboljšavajući um i tijelo praktikanata, Falun Gong koristi društvu. Upravo iz tog razloga, Falun Gong se prakticira u više od 100 zemalja širom svijeta, a mnogo je praktikanata u Hong Kongu i Tajvanu. Falun Gong i njegov osnivač, gospodin Li Hongzhi, također su dobili hiljade nagrada.
Neki ljudi kažu da je kineska vlada označila Falun Gong kao „kult“. To nije tačno. Tvrdnju o „kultu“ je prvi put iznio Jiang Zemin u intervjuu s novinarom francuskog lista Le Figaro 26. oktobra 1999. Sljedećeg dana, People’s Daily je uslijedio s uvodnikom, ponavljajući Jiangovu klevetu. Lična mišljenja i medijski izvještaji nisu zakon. Članovi 80. i 81. Kineskog ustava definišu ovlaštenja Predsjednika države. Aktivnosti Predsjednika u okviru njegovih ovlaštenja predstavljaju državu; aktivnosti izvan njegovih ovlaštenja ne predstavljaju državu; one su samo lične radnje. Stoga, Jiang nije imao ovlaštenje da donese takvu odluku. To je bilo samo njegovo lično mišljenje.
Iz drugog ugla, član 3. Krivičnog zakona propisuje princip „Nema zločina bez zakona“. Do danas, jedini zvanični dokument koji određuje listu kultova je „Obavještenje Ministarstva javne bezbjednosti o nekoliko pitanja u vezi s identifikacijom i suzbijanjem kultskih organizacija“ (Javno obavještenje [2000] br. 39.), izdato 2000. godine od strane Ministarstva javne bezbjednosti. Ovaj dokument je naveo 14 kultova, ali nije uključio Falun Gong.
Još je značajnije da je u junu mjesecu 2014. godine, 15 godina nakon početka progona Falun Gonga, „Legal Evening News“ javno ponovio obavještenje Ministarstva javne bezbjednosti, ponovo potvrđujući 14 priznatih kultova. To je ponovo pokazalo da kineska vlada nije klasifikovala Falun Gong kao kult.
Falun Gong knjige i materijali su zakonito lično vlasništvo praktikanata
Ono što je napisano u Falun Gong knjigama je u skladu sa tradicionalnim vrijednostima i uči ljude da budu ljubazni. Nema ničeg ilegalnog u posjedovanju Falun Gong publikacija. Još važnije, prema važećim propisima, potpuno je legalno za praktikante Falun Gonga da posjeduju Falun Gong knjige i materijale.
Dana 29. decembra 2010. godine, Generalna uprava za štampu i publikacije Državnog savjeta (GAPP) je održala svoj drugi izvršni sastanak i odobrila Dokument br. 50. Ovaj dokument je izdat 1. marta 2011. godine i stupio je na snagu datumom objavljivanja. Državni savjet je objavio ovu GAPP naredbu i objavio je u Službenom glasniku Državnog savjeta, broj 28., 2011. Ovaj dokument je ukinuo 161 regulatorni dokument, od kojih je 99. bio „Obavještenje o ponovnom potvrđivanju mišljenja o postupanju s Falun Gong publikacijama“ (izdato 22. jula 1999.) i 100. je bilo „Obavještenje o zabrani štampanja ilegalnih Falun Gong publikacija i daljnjem jačanju upravljanja štampanjem publikacija“ (izdato 5. avgusta 1999.).
Dokument br. 50. navodi da je zabrana Falun Gong knjiga ukinuta i da su one sada legalne publikacije. Ako su Falun Gong knjige legalne, onda su i materijali koji predstavljaju Falun Gong također legalni.
Ukratko, vjerovanje praktikanata Falun Gonga i njihove radnje kada drugima govore o praksi su zakonite radnje zaštićene Kineskim ustavom i zakonima. Nasuprot tome, progon praktikanata Falun Gonga je zločin.
