Neki ljudi miješaju „Kinu“ s „Komunističkom partijom Kine“ (KPK), ali to su dva različita pojma. Na primjer, KPK je politička stranka, dok se Kina povezuje s ljudima određenih etničkih skupina s dubokim kulturnim korijenima. Želio bih istaknuti neke dodatne razlike.
Povijest i ideologija
Iz perspektive povijesti, Kina ima 5000 godina dugu civilizaciju koja obuhvaća mnoge dinastije i uključuje raznolike kulture i tradicije. KPK je, s druge strane, osnovana tek 1921. i preuzela je vlast u Kini 1949. Dakle, kineska kultura, jezici i ideološke vrijednosti (poput konfucijanizma i taoizma) postojali su mnogo prije KPK.
Ideologija KPK potječe iz marksizma u Njemačkoj i lenjinizma u Sovjetskom Savezu. Takav ateizam temeljen na nasilju fundamentalno je proturječio mirnim duhovnim sustavima u Kini, koji su uključivali konfucijanizam, budizam i taoizam. Zbog toga je KPK pokrenula brojne političke kampanje za ukidanje tradicionalnih vrijednosti, od antidesničarske kampanje 1950-ih do Kulturne revolucije (1966.–1976.) i drugih.
Politički entitet naspram nacije
Kao politička stranka, KPK ima vlastitu ideologiju i ciljeve. Nasuprot tome, Kina je nacija s 56 etničkih skupina i populacijom od preko milijardu ljudi, s opsežnom povijesnom i kulturnom baštinom.
Stoga KPK ne može predstavljati Kinu, jer je vladala Kinom samo kratko razdoblje u povijesti. Čak i tijekom tog vremena, misija Partije ne odražava shvaćanja kineskog naroda.
Vladajuća stranka naspram običnih građana
Prije pada stanovništva tijekom pandemije u Kini, u zemlji je živjelo 1,4 milijarde ljudi, uključujući 96 milijuna članova KPK. To znači da je manje od 7% kineskih građana bilo članova KPK, a ostatak, preko 93%, bili su obični građani, s različitim društvenim statusima, načinima života i težnjama, u usporedbi s KPK.
Politike KPK čak nisu bile izdane u ime naroda. Odluke dolaze od visokih dužnosnika KPK, bez sudjelovanja običnih građana. Brojne politike, poput konfiskacije zemlje, sustava registracije kućanstava, internetske cenzure i vjerske kontrole, često izazivaju javno nezadovoljstvo, što ukazuje da KPK nameće svoja mišljenja ljudima.
Kulturni i ideološki sukobi
KPK ne može tolerirati tradicionalne vrijednosti i pokušava zamijeniti duhovne sustave – poput konfucijanizma, budizma i taoizma – komunizmom. KPK je uništila bezbrojne povijesne artefakte tijekom Kulturne revolucije, uključujući drevne građevine, knjige i vjerske objekte. To potvrđuje da su doktrine KPK, temeljene na marksizmu i lenjinizmu, nespojive s kineskom civilizacijom.
Izvan Kine, međutim, tradicionalne vrijednosti su se nastavile. Kroz jezike, kao i kineske tradicije i festivale, Kinezi u inozemstvu uspijevaju održati svoju baštinu. Na Tajvanu su tradicionalni kineski znakovi primarni pisani jezik, a tradicionalni festivali se slave. Shen Yun, izvođačka trupa sa sjedištem u New Yorku, uspješno je oživio tradicionalnu kinesku kulturu tijekom proteklih gotovo 20 godina.
Međunarodne perspektive i stvarnost
Gore navedeni razlozi pomažu međunarodnoj zajednici da razlikuje KPK od Kine. Na primjer, kada neke zapadne vlade kritiziraju kršenja ljudskih prava u Kini, one ciljaju KPK, a ne kineski narod ili kinesku kulturu.
No, KPK namjerno spaja to dvoje u svojoj propagandi, primjerice, etiketiranjem svake kritike kao nešto „anti-kinesko“. U stvarnosti, propitivanje politika KPK (na primjer, vjerski progon, kršenja ljudskih prava, cenzura i vanjska politika) razlikuje se od kritiziranja kineske povijesti, kulture ili njezinih ljudi. Kada Kinezi u inozemstvu optužuju KPK, oni i dalje priznaju i hvale kinesku baštinu.
Društveni utjecaj
Nakon objavljivanja Devet komentara o Komunističkoj partiji 2004. godine, mnogi su saznali za loša djela KPK počinjena tijekom proteklih nekoliko desetljeća. Među više od 450 milijuna Kineza koji su se odrekli članstva u KPK i njezinim pridruženim organizacijama, veliki broj njih je naveo da i dalje jako vole Kinu, ali ne i KPK.
Mnogi stanovnici Hong Konga pridružili su se hongkonškom pokretu protiv izručenja između 2019. i 2020. Kao i stanovnici Tajvana, cijenili su kinesku kulturu, ali su se protivili ideologiji KPK i totalitarnoj vladavini.
S obzirom na te razloge, mnoge objave na web stranicama ili društvenim mrežama izvan Kine jasno navode "voljeti Kinu ne znači voljeti KPK". Zapravo, politike KPK, poput internetske blokade, ekonomske kontrole i vjerskog progona, lišile su kineski narod sloboda i prouzročile gubitke Kini.
Pravni i upravni okvir
Kineski ustav navodi da nacija pripada narodu. Ali u stvarnosti, KPK drži vlast putem agencija poput Politbiroa. Ipak, to nije jedina opcija. Kroz kinesku povijest i u većini drugih zemalja, nacijama vladaju višestranačje ili drugi formati.
KPK često naglašava svoju vodeću ulogu. Statut i politike Partije daju privilegije članovima Partije. Očito je da totalitarni režim poput KPK ne može predstavljati kineski narod i njegove interese.
Sažetak
Na temelju ovih točaka, jasno je da je KPK politička stranka koja nije jednaka Kini i njezinim drevnim civilizacijama. Preciznije, ideologija i politike KPK ne predstavljaju kineski narod. Međunarodno društvo i Kinezi u inozemstvu često tretiraju ova dva pojma različito. Iz povijesne perspektive, KPK je samo kratak trenutak u povijesti Kine. Nasuprot tome, nacija Kina postojala je mnogo prije KPK i nastavit će postojati i poslije KPK.
Sve to jasno govori da je pojam „Kina“ povezan s poviješću, kulturom i kineskim narodom, dok je „KPK“ samo politička stranka utemeljena na marksizmu, koja pribjegava nasilju i teroru.
