Za Falun Dafa sam čuo 1994. godine, a s praksom sam počeo u zimu 1996. U to su vrijeme bile popularne razne vrste qigonga. Popravljam kućanske aparate i pomagao sam onima koji prakticiraju qigong da podese svoju audio opremu i druge uređaje. Također sam pomagao Falun Dafa praktikantima da podese svoju opremu za reprodukciju videozapisa. U početku sam mislio da je Falun Dafa samo još jedan oblik qigonga. Međutim, Falun Dafa praktikanti su izgledali ljubazno, smireno i osjećao sam se ugodno u njihovoj blizini, ali nisam razmišljao o prakticiranju.
Počinjem prakticirati
U zimu 1996., stariji Falun Dafa praktikant došao je u moju radionicu popraviti televizor. U to smo vrijeme ručali. Pogledao nas je i nasmiješio se. Nakon što smo završili s jelom, upitao me je: „Čini se da ne uživate u hrani. Jeste li bolesni?” Bio je u pravu.
Sinusi su mi bili upaljeni osam godina i imao sam blagi živčani slom. Nos mi je bio začepljen i to je utjecalo na moju sposobnost govora, jela i spavanja. Ten mi je bio žućkast. Uzimao sam lijekove i isprobao mnoge nekonvencionalne tretmane, ali ništa nije pomoglo. Na kraju sam pronašao rješenje koje mi je ublažilo simptome. Morao sam primijeniti otopinu svaki put prije jela i spavanja. Budući da mi je nos bio začepljen, teško sam gutao i često sam se budio hvatajući zrak. Čak sam morao primijeniti lijek prije dugog razgovora s nekim, inače nisam mogao govoriti. Postao sam ovisan o ovom lijeku i uvijek sam ga nosio sa sobom.
Kad sam to rekao praktikantu, on je rekao: „Zašto ne prakticirate Falun Dafa?” Mislio sam da je to samo vrsta qigonga koja je popularna u društvu. Prije sam isprobao druge qigong prakse, ali bilo je beskorisno. Nisam mislio da mi Falun Dafa može pomoći, ali bio sam znatiželjan zbog ponašanja praktikanata.
Rekao sam: „Seoski tajnik Partije, koji je vrlo cijenjen, prakticira Falun Dafa. Kao i drugi praktikanti, izgleda ljubazno i mirno i nije arogantan. Kako Falun Dafa čini ljude ljubaznima?” On je rekao: „Falun Dafa nije samo bilo koji qigong. Ne radi se samo o izvođenju pokreta. Postoje i knjige koje govore o tome kako biti dobra osoba, od najjednostavnijih stvari do vrlo dubokih principa. Objašnjavaju zašto se ljudi razbolijevaju, pate i nailaze na probleme. Govore o strukturi svemira i mnogim drugim stvarima. Prakticiranje Falun Dafa može promijeniti vaš pogled na život i svijet.” Pažljivo sam slušao.
Bio sam vrlo zainteresiran: „Vau! Ispada da je Falun Dafa tako dubok! Moram pročitati knjige.” On je rekao: „Donijet ću ih kad opet dođem ili možete zamoliti seoskog tajnika Partije da vam posudi.” Razgovarali smo cijelo poslijepodne. On je rekao: „Ostavljam vam ovaj televizor i pokupit ću ga kad vam donesem knjigu.”
Nisam htio čekati da mi donese knjigu, pa sam otišao ravno u kuću seoskog tajnika Partije. Rekao sam da želim posuditi knjigu Falun Dafa i on se složio da mi je posudi.
Moja supruga i ja počeli smo čitati knjigu kad sam došao kući. Moja supruga je bila željna učenja. Čitali smo knjigu dva dana. Ali, budući da sam bio zauzet poslom, prestao sam čitati. Moja supruga je nastavila čitati knjigu. Jednog dana, rekla je: „Idem u kuću seoskog tajnika Partije vježbati. Naučit ću te nakon što naučim pokrete.” Svaki dan je išla na vježbalište i učila me vježbe kad se vratila kući. Na taj način, oboje smo započeli svoje kultivacijsko putovanje.
Dobrobiti od prakticiranja Falun Dafa
Ubrzo sam naučio svih pet Dafa vježbi. Jednog dana, moja supruga je rekla: „Praktikanti znaju zašto netko ima bolest. To je zbog nečega što se zove karma uzrokovana lošim djelima učinjenim u prošlosti. Oni razumiju da uzimanje lijekova i injekcija nije jedini način za izlječenje bolesti. Ako slijedimo zahtjeve Falun Dafa i kultiviramo svoj karakter, eliminirat ćemo karmu. Ako je osoba iskrena, božanska bića će joj pomoći i uskoro će se oporaviti od svoje bolesti.”
Kroz svoj posao, znao sam za neka od najsuvremenijih znanstvenih dostignuća. Stoga sam mislio da je znanost svemoguća. Nisam baš vjerovao u visoka božanska bića, bilo bogove ili Buddhe. Bio sam skeptičan prema onome što je moja supruga rekla. Ali pomislio sam: „Kad vježbam, moraju se zatvoriti usta. Ne mogu disati kroz nos, i često moram otvoriti usta. Zar to ne bi bilo protivno zahtjevima? Bilo bi sjajno kad mi nos ne bi bio začepljen.”
Rekao sam supruzi svoje misli, a ona je rekla: „Zašto ne baciš lijekove.” Uzeo sam sve svoje lijekove i stavio ih u peć. Međutim, noću dok sam spavao, nos mi je bio toliko začepljen da uopće nisam mogao dobro spavati.
Sljedećeg dana, rekao sam: „Moram kupiti lijek, inače ne mogu spavati.”
Vrijeme tog dana je bilo užasno. Moja supruga je rekla: „Vrijeme je tako loše, bolje da ne izlaziš. Zašto ne pokušaš izdržati još jedan dan.”
Poslušao sam je. Čudesno, druge noći, nos mi nije bio toliko začepljen i mogao sam spavati. Pomislio sam „ovo stvarno djeluje.” Do trećeg dana, nos mi je bio potpuno u redu. Od tada, do danas, nos mi nikada više nije bio upaljen.
Ovo izvanredno iskustvo olabavilo je moju tvrdoglavu predodžbu da je znanost svemoguća: Može li biti da u ovom svemiru postoje bića višeg nivoa od ljudi? Tako sam počeo ozbiljno proučavati knjige Falun Dafa. Shvatio sam da je Zhuan Falun nevjerojatan. Odgovorio je na mnoga pitanja koja sam imao, i čitao sam ga svaki dan. Pročitao sam Zhuan Falun više od 1000 puta. Kad ga čitam, još uvijek osjećam radost.
Prije nego što sam počeo prakticirati Falun Dafa, svakog ljeta sam imao prilično ozbiljnu gripu, praćenu bolovima u želucu. Liječnik je rekao da je to oblik gastroenteritisa. Svakog ljeta sam morao uzimati tablete i injekcije i trebalo je nekoliko dana da se oporavim. Druge godine nakon što sam počeo prakticirati, ponovno sam imao slične simptome ljeti i povraćao sam. Međutim, ono što sam povratio nije bila hrana, već puno smeđe-crnog vlaknastog gnoja. Čak je imalo i riblji miris. Nikada više nisam imao gripu.
Znam da je Učitelj pročistio moje tijelo. Ne samo da sam se oporavio od ove dvije vrste bolesti, nestale su i druge bolesti poput mentalnog umora. Istinski sam iskusio kako je to biti bez bolesti. U gotovo tri desetljeća od tada, nisam uzeo nikakve lijekove.
Osim fizičkih dobrobiti, iskusio sam i kako Učitelj štiti praktikante. Podijelit ću dva incidenta.
Jednom, dok sam popravljao hladnjak, morao sam odspojiti cijev, isprazniti sustav i dodati rashladno sredstvo. Kako sam tog dana bio zauzet, zaboravio sam da sam upravo isključio struju. Cijev visokog tlaka bila je ispunjena plinom visokog tlaka i požurio sam upotrijebiti plinski plamenik za izravno zagrijavanje sučelja filtra sušača kako bih pokušao odspojiti cijev od tamo. Taman kad se var trebao otopiti, sušač je iznenada eksplodirao ispred mog lica.
Filter za sušenje je bakrena cijev duga 10 cm i debela 2 cm, ispunjena sredstvom za sušenje (tvrde čestice nalik pijesku veće od zrna prosa). Čuo sam vrlo oštar, glasan prasak, a onda više ništa nisam čuo. Bio sam zapanjen i zastao sam na 30 sekundi prije nego što sam došao k sebi. Podsvjesno sam objema rukama dotaknuo lice. Nije bilo krvi i nije boljelo. Trepnuo sam očima.
Upravo tada, praktikant je slučajno došao u moju kuću. Čuo je glasan zvuk čim je ušao i prestrašeno je dotrčao. Vikao je: „Što se dogodilo? Što se dogodilo? Jesi li dobro?!”
Okrenuo sam glavu da ga pogledam. Budući da mi se očna jabučica pomaknula u njegovom smjeru kad sam ga pogledao, tek tada sam osjetio nešto u lijevom oku. Osjetio sam malu bol. Odmah sam utrčao u kuću i pogledao se u ogledalo da vidim što se dogodilo. Tek tada sam shvatio da mi je čestica sredstva za sušenje ušla u oko, ali nije cijela bila u oku, pola je bilo vani. Pokušao sam je ukloniti ručnikom, ali nije izašla. Što da radim?
Postojala je klinika i tamo je radio kirurg. Odmah sam otišao k njemu. Pogledao mi je oko i rekao: „Brzo idite u bolnicu. Ne smijete se micati. Inače će vam oštetiti rožnicu. Čovjek nehotice pomiče oko, dok se čestica uklanja, oštetit će se rožnica, tada ćete oslijepiti. Možete samo u bolnicu. Oni imaju neku vrstu otopine, kad se nanese na oko, očna jabučica se neće micati, tada se čestica može ukloniti.” Kad sam čuo da moram ići u bolnicu, pomislio sam: „Zaboravi. Učitelj me štiti, bit ću dobro.” Odlučio sam otići kući slati ispravne misli.
Nekoliko praktikanata i ja smo neko vrijeme slali ispravne misli. Jedna praktikantica je tada došla da me nešto zamoli. Ne uznemiravajući druge praktikante, izašao sam i razgovarao s njom neko vrijeme. Dok sam razgovarao, osjetio sam kao da mi je lijeva očna jabučica ubodena iglom i tada je prestala boljeti. Pomaknuo sam očnu jabučicu i nisam osjetio da se išta trlja o nju. Nakon što je praktikantica otišla, brzo sam ušao u kuću i pogledao se u ogledalo. Nije bilo ničega, ni traga. Pogledao sam posvuda, od kuta oka do očne duplje, ali nisam mogao vidjeti česticu. Nisam znao gdje je nestala.
Jednom sam se vozio motociklom u drugi grad. U prošlosti, kad sam vozio motocikl, nikad nisam nosio kacigu. Tog dana, ne znam zašto, ali odlučio sam je nositi. Kad sam stigao u grad, moj motocikl je udario u ciglu. Kako mi je brzina bila prilično velika, motocikl je odskočio, zatim se srušio prije nego što je skliznuo 6 ili 7 metara dalje. Bilo je rano proljeće, pa sam još uvijek nosio prilično tešku odjeću. Struganje je probilo koljeno moje lijeve nogavice i ogroman komad lijeve strane moje kacige se odlomio. To je bilo blizu! Da tog dana nisam nosio kacigu, vjerojatno bih umro od nesreće.
Brzo sam ustao, ali mi se lijeva noga zapravo savila unatrag kad sam upotrijebio silu. Kao što svi znaju, noga bi se trebala savijati samo naprijed, a ne unatrag, ali moja se noga savila unatrag. Odmah sam shvatio da mi je vjerojatno noga slomljena ili iščašena. Uz veliki napor, upotrijebio sam desnu nogu da poduprem tijelo i podigao motocikl. Rukom sam podigao lijevu nogu na motocikl, sjeo na njega, prebacio brzine lijevom rukom i odvezao se kući.
Moja supruga mi je pomogla ući u kuću. Izdržao sam veliku bol i radio sjedeću meditaciju. Lijeva noga me toliko boljela da nisam mogao sjediti u lotos položaju, pa sam je jednostavno ostavio ravno i sjedio u lotos položaju s desnom nogom. Nisam razmišljao o odlasku u bolnicu. Svaki dan sam radio stojeće vježbe naslonjen na zid i ispružio lijevu nogu dok sam radio sjedeću meditaciju.
Dva tjedna kasnije, mogao sam izaći uz pomoć štaka. Više od 20 dana kasnije, mogao sam hodati bez štaka. Mjesec dana kasnije, potpuno sam se oporavio. Postoji izreka: „Potrebno je 100 dana da zacijele ozlijeđeni mišići i slomljene kosti.” Čak i ako se ode u bolnicu, trebalo bi tri mjeseca za oporavak. Ipak, nakon mjesec dana vježbanja, mogao sam brzo hodati. Osim toga, mogao sam nositi vreće žitarica od 40-45 kg.
Kako me Dafa preobrazio
Prije nego što sam počeo prakticirati Falun Dafa, budući da sam imao trgovinu na ulici, upoznao sam sve vrste ljudi. Tada nisam imao standard po kojem bih prosuđivao tko je dobar, a tko loš. Također sam implicitno prihvatio trenutnu definiciju dobrih i loših ljudi: ponekad, kada sam ocjenjivao osobu koja je nesposobna ili ne previše pametna, rekao bih „to je dobra osoba.” To je također vrsta lukavog jezika koji ljudi danas koriste, jer bi nazivanje nekoga „nesposobnim” povrijedilo tu osobu. Umjesto toga sam koristio „dobra osoba”, zato sam se, kad mi je netko rekao da sam dobra osoba, osjećao poniženo; one koji čine preljub, varaju ili laskaju drugima nazivao bih „prilično sposobnima,” a one koji čine svakakve loše stvari „dobrim čovjekom.”
Mnogi „sposobni, dobri ljudi” također su ušli u moj društveni krug. Noću su krali kokoši ljudima i donosili ih k meni kuhati; u jesen su krali grah s polja i dolazili k meni kuhati ga. Ranije sam mislio da su baš sposobni.
Kupci koji dolaze u moju trgovinu ne znaju ništa o popravku aparata. Uklanjao sam dijelove koji su bili ispravni i zamjenjivao ih novim dijelovima, a zatim sam kupcima naplaćivao visoke cijene. Tko zna koliko sam karme nakupio što je uzrokovalo da mi zdravlje postane tako loše. Osim upaljenih sinusa, patio sam i od mentalnog umora. Često sam imao glavobolje, bubnjanje u ušima, a stražnji dio vrata mi je često bio napet, ukočen, bolan i umoran.
Glavobolja bi počela čim bih ušao u svoju trgovinu. Igrao sam igre sa susjedima kako bih se osjećao bolje. Navikao sam se igrati karte svaki dan. Jedne noći, moja supruga i ja smo otišli igrati karte nakon što je naša petogodišnja kćer otišla spavati. Vratili smo se kući kasno. Kad smo otvorili vrata, moja kćer je plakala. Lice joj je bilo crveno, a glas promukao. Podigli smo je i htjeli plakati. Bolno sam pomislio: „Što je sa mnom? Živim li još uvijek kao ljudsko biće?!” Osjećao sam se kao izgubljeni brod, koji pluta beskrajnim oceanom.
U zimu 1995. konačno sam dobio Fa! Počeo sam prakticirati kultivaciju! Falun Dafa me potpuno promijenio. Ne samo da sam se oslobodio bolesti, bio sam sretan. Moja supruga i ja smo se budili svako jutro da idemo na vježbalište i vježbamo. Bili smo poput dvije bezbrižne ptice koje lete prostranim nebom. Noću smo čitali Zhuan Falun. Nakon učenja Fa, razgovarali smo o svojim kultivacijskim iskustvima i kako poboljšati svoj karakter.
Moje zdravlje se poboljšalo, osjećao sam se sretno i postao sam mirniji u ophođenju s ljudima i stvarima. Također sam prestao varati ljude kad sam im popravljao aparate. Jednom sam otišao u kuću starijeg čovjeka popraviti njegov televizor. Kako nisam mogao odmah utvrditi u čemu je problem, zamolio sam čovjeka da potraži shemu kruga u uputama za uporabu. Starac je bio umirovljeni učitelj koji je bio izravan, ali pedantan. Ponekad je grubo govorio. Kad sam ga zamolio da mi preda shemu kruga, grubo je rekao: „Ne dajte mi te gluposti! Poznajem ljude u vašem poslu. Naći ćete problem čim odem i htjet ćete da platim zamjenske dijelove, zar ne? Danas ću vas gledati kako to popravljate.”
Vidjevši njegov stav, nisam ga zamolio da potraži shemu kruga. Pronašao sam sličnu shemu među materijalima koje sam donio sa sobom. Dok sam popravljao televizor, rekao sam: „Ja prakticiram Falun Dafa. Ne bih radio takve stvari.” Bio je malo iznenađen i rekao: „Falun Dafa može učiniti čovjeka boljom osobom? To je nevjerojatno.” Postavio je mnoga pitanja o Falun Dafa i ja sam mu odgovorio jedno po jedno.
Popravio sam televizor i naplatio mu vrlo malo. Kad sam se rastao s njim, nasmiješio se. Od tada, ja i gotovo 90-godišnji čovjek postali smo najbolji prijatelji. Svaki put kad izađe, dođe me posjetiti u moju trgovinu.
Ubrzo su mnogi ljudi znali za moju preobrazbu. Većina njih nije znala moje ime. Jednostavno su me zvali „Falun Dafa.” Samo spomenite popravak kućanskih aparata i rekli bi: „Samo nazovite tog ‘Falun Dafa,’ on je dobar i ne naplaćuje nerazumne naknade.” Kako me je mnogo ljudi upoznalo, način na koji rješavam stvari, moj miran način razmišljanja, svaki put kad sam bio na ulici, mnogi ljudi su me toplo pozdravljali.
Progon
Progon Falun Dafa započeo je u srpnju 1999. i izgubili smo okruženje za slobodno prakticiranje našeg vjerovanja. Dragocjene knjige koje smo svakodnevno čitali također su nam oduzete. Bili smo nadzirani, maltretirani i prisiljeni pisati izjave obećavajući da nećemo prakticirati.
U siječnju 2000., šest praktikanata iz našeg grada otišlo je u Peking apelirati i vraćeni su nakon što su uhićeni. Gradska vlast ih je uhitila zajedno s preko 20 praktikanata iz našeg područja i sve nas zatvorila u studentski dom u srednjoj školi. U domu je bio veliki zajednički prostor za spavanje. Nije bilo pokrivača, samo tvrda drvena daska. Svima je dano pakiranje toaletnog papira za jastuk i bili smo zatočeni gotovo mjesec dana. Svaki dan smo dobivali zdjelicu sitne kukuruzne kaše, mali pecivo i malo kiselih krastavaca. Osim što su tukli šest praktikanata koji su otišli u Peking, čuvari su mučili praktikante koji su odbijali odustati od prakse, uključujući i udaranje električnim palicama.
Jednog dana, službenik je donio hrpu papira i olovaka i naredio svima da napišu izjavu kojom izražavaju žaljenje zbog prakticiranja Falun Dafa. Nitko to nije učinio. Ja sam napisao dugu izjavu. Pisao sam o pozitivnim promjenama koje sam doživio nakon što sam počeo prakticirati, i o svojoj odlučnosti da prakticiram kultivaciju. Kad se službenik vratio po izjave i vidio da nitko ništa nije napisao, bio je bijesan. Kad je vidio da sam ja nešto napisao, nasmiješio se i rekao: „Vidite, taj i taj je bio dobar, on je nešto napisao.”
Kad je uzeo papir i pročitao što sam napisao, izraz lica mu se smrznuo. Viknuo je na mene: „Što je ovo što ste napisali? Pročitajte ovo nadređenima!”
Odveo me u drugu sobu. Tamo su bili gradonačelnik, tajnik Partije, načelnik policijske postaje i nekoliko podređenih. Dao mi je moj papir i rekao: „Zašto ne pročitate to vođama!” Oklijevao sam, malo uplašen, ali sam pomislio da je to doista moje stvarno iskustvo i da bih ga trebao prijaviti vođama. Uzeo sam papir i pročitao ga od početka do kraja glasnim glasom. Nitko me nije prekidao. Svi su slušali u tišini.
Načelnik policijske postaje podigao je glavu kad sam završio. Pogledom je pokazao čuvarima i izveli su me. Gurnuli su me na zemlju i nekoliko ljudi me je nasilno udaralo nogama, šokirajući me električnim palicama. Jedan od njih me je psovao dok me je tukao: „Mislite li da ste moćniji od gradonačelnika? Nitko ga ne pozdravlja kad hoda ulicom! Kako to da vas svi pozdravljaju kad ste na ulici?!”
Kad smo pušteni nakon više od 20 dana, svi su morali platiti 300 yuana za troškove obroka. Moja supruga i ja morali smo platiti dodatnih 6000 yuana. Što se tiče ostalih praktikanata, neki su bili iznuđeni za 6000 yuana, neki 4000 yuana, ili 2000 yuana. Praktikanti u preko 20 sela u nadležnosti grada također su bili ilegalno zatočeni. I oni su morali platiti kazne u ukupnom iznosu od preko 200 000 yuana. Bili smo nadzirani, maltretirani i morali smo se svakodnevno javljati vlastima čak i nakon što smo pušteni.
Krajem jeseni 2001., moja supruga je odlučila otići u Peking apelirati za Dafa. Bio sam prisiljen napustiti dom kako bih izbjegao progon. Zamolio sam tetu moje kćeri da se brine o njoj. Nakon što je moja supruga uhićena u Pekingu, osuđena je na radni logor na godinu i pol dana. Ja sam uhićen dok sam se selio s mjesta na mjesto i bio sam zatvoren 11 mjeseci. Dok sam bio izvan kuće, policijska postaja je izdala nalog za uhićenje. Kako bi me prisilio da se vratim kući, gradonačelnik je naredio školi da izbaci moju kćer, koja je tada pohađala osnovnu školu. To je izazvalo bijes učitelja, ravnatelja i kolega praktikanata. Mnogi praktikanti su pisali načelniku okruga i gradonačelniku, objavljivali informacije o Falun Dafa duž glavnih ulica i razotkrivali način na koji je gradska vlast progonila praktikante.
Kad je tajnik okružne Partije saznao za stvar, vikao je na gradonačelnika telefonom: „Posljednjih godina postoji politika devetogodišnjeg obveznog obrazovanja, a vi ste učenicu osnovne škole poslali kući?! Bolje da je vratite!” Gradonačelnik je poslao zamjenika tajnika Partije da osobno odveze moju kćer natrag u školu.
Dva desetljeća kasnije, moja kćer, koja je sada udana, vratila se kući da nas posjeti. Moja supruga ju je pogledala i upitala: „Mrziš li nas zbog tih godina kad smo te ostavili kod tete?” Ona je čvrsto odgovorila: „Ne.” Zatim je rekla: „Mama, znaš li kako sam postala kratkovidna? Nije zbog učenja, već zbog plakanja. Nakon što ste me ostavili, strašno ste mi nedostajali. Plakala sam svaku noć, ali nisam htjela da me teta vidi, pa sam plakala pod pokrivačem. Strašno ste mi nedostajali, ali vas ne mrzim. Znam da to nije bila vaša krivnja. To je bila krivnja vlade. KPK nas je natjerala da patimo. Vrlo sam zahvalna teti i njezinoj obitelji što su se brinuli o meni. Bili su tu i djed i baka, i razrednica koja se uvijek brinula za mene.”
Moja kćer je rekla da je te godine, nakon što je razrednica saznala za našu obiteljsku situaciju, suosjećala s mojom kćeri i često joj davala džeparac, kao i grickalice. Također ju je često pitala kako je. Moja kćer sada ima trideset godina, a razrednica me pita kako je kad me vidi. Vrlo smo zahvalni na njezinoj dobroti.
KPK progoni Falun Dafa 27 godina, a ja prakticiram kultivaciju gotovo 30 godina. Kad god netko kaže: „Niste li glupi? Zašto inzistirate na ovom putu pod tako velikim pritiskom? Što vas tjera na to?” Ja im kažem: „Moja vjera u Falun Dafa pomogla mi je da prebrodim ovo.”
(Odabrani prilog u proslavi Svjetskog dana Falun Dafa 2026. na Minghui.org)
