Bitter Winter (Gorka zima), časopis sa sjedištem u Italiji, je 5. juna 2026. godine, objavio članak pod naslovom: „Bolesna i bez penzije: Duga kazna Falun Gong profesorice iz Xinjianga." Članak je opisao tragičnu patnju Falun Gong praktikantice Li Xianghong, bivše predavačice na Tehnološkom institutu Xinjiang. Izvještaj navodi da se u Kini „represija disidenata ne završava na zatvorskim vratima. Ona se nastavlja kroz tiho, razorno oružje ekonomskog uništenja.
„Li je počela Falun Gong prakticirati 1997. godine. Kada je ovaj pokret, 1999. godine, bio napadnut ona se pridružila prvom valu praktikanata koji su putovali u Peking da protestuju. Uslijedila je lavina zlostavljanja koje vlasti i dalje poriču, ali koje preživjeli i svjedoci opisuju decenijama.
„Godine 1999. ugrabili su je agenti Službe 610 iz Xinjianga i odveli u psihijatrijsku bolnicu u Ürümqiju. Tamo je, prema svjedočenjima prikupljenim u to vrijeme, bila zatvorena među mentalno bolesnim muškim i ženskim pacijentima, izložena verbalnom i fizičkom uznemiravanju i prisiljavana da uzima nepoznate lijekove. Kolege praktikanti koji su je uspjeli posjetiti u avgustu i septembru 1999. godine izvijestili su o scenama ponižavanja i zanemarivanja. Kada je bolnica shvatila da bi posjete mogle razotkriti šta se dešava, zabranila je daljnji pristup."
Kasnije je osuđena na 11 godina zatvora i poslana u zloglasni Zatvor za žene Xinjiang. Nakon što je puštena, ponovo je osuđena na tri godine zatvora, što ukupno iznosi14 godina. Bila je zatvorena jednostavno zato što je odbila da se odrekne svog vjerovanja.
Međutim, puštanje na slobodu nije značilo da je njena patnja prestala. Već 2001. godine „Tehnološki institut Xinjiang ju je otpustio. Šesnaest godina staža nestalo je preko noći, a s tim i svaki yuan penzije koji je do tada uplatila. Kada se, 2021. godine razboljela i trebala radioterapiju za rak i operaciju srca, otkrila je da joj je i javno zdravstveno osiguranje ukinuto. Deseci hiljada yuana medicinskih računa ostali su njenoj porodici.
„Danas, u dobi za penziju, uopšte ne prima penziju. Živi sama, bez prihoda, u uslovima koji bi bili nesigurni za bilo koga, a kamoli za ženu čije je zdravlje više puta oštećeno zatvorom, prisilnim uzimanjem lijekovima i godinama stresa."
Članak dalje navodi da slučaj Li nije bio jedinstven. Režim Komunističke partije Kine (KPK) koristi ovo sistemsko uskraćivanje sredstava za život kako bi kaznio disidente. „Čak i nakon što ste odslužili kaznu, država zadržava pravo da izbriše vašu prošlost, vašu karijeru, vašu ušteđevinu i vašu budućnost. Za praktikante Falun Gonga, ovo je poznat scenarij. Mnogi izlaze iz zatvora da bi zatim otkrili da su nezaposleni, neosigurani i bez penzija za koje su decenijama uplaćivali."
Slučaj Li otkriva brutalnost 27-godišnjeg progona koji vrši KPK. „Psihijatrijsko zlostavljanje koje je pretrpjela 1999. godine bio je rani primjer metode koja je kasnije korištena protiv bezbroj drugih."
U zaključku, autor je napisao: „Uskraćivanje penzija postalo je tiho, ali efikasno sredstvo prisile. Također postavlja se pitanje koje kineske vlasti radije ne bi čule, a to je, ako je građanin odslužio kaznu, po kojoj logici — pravnoj ili moralnoj — se njegovo kažnjavanje nastavlja do kraja njenog života?"
