S poštovanjem pozdravljam Učitelja. Pozdrav, kolege praktikanti.
Imala sam sreću dobiti Zhuan Falun i druge Falun Dafa knjige početkom 1999. godine. Međutim, meni je trebalo mnogo vremena da uistinu dobijem Fa i naučim kako se kultivirati.
Željela bih podijeliti neka svoja iskustva u kultivaciji iz tri perspektive, podnijeti izvještaj Učitelju i podijeliti svoje uvide s kolegama praktikantima. Ako bilo što nije u skladu s Fa, iskreno vas molim da mi na to suosjećajno ukažete.
Prepoznavanje temeljnih vezanosti
Postupno sam prepoznala svoje temeljne vezanosti. U početku sam vjerovala da je moja temeljna vezanost bila potraga za iscjeljenjem i fizičkim zdravljem, jer mi je zdravlje bilo loše kada mi je prijatelj dao Dafa knjige. Nakon samo nekoliko mjeseci čitanja, moje je tijelo prošlo kroz ogromne promjene.
Učitelj je rekao:
“Nakon nekog perioda kultiviranja, jesu li tvoje misli i dalje iste? Nastavljaš li putem zbog tih ljudskih vezanosti? Ako je tako, onda se ti ne možeš smatrati mojim učenikom. To znači da se ti nisi oslobodio tvojih temeljnih vezanosti i da nisi u stanju razumjeti Fa iz Fa. Oni koji su iskorijenjeni tijekom zlih testova s kojima se je Dafa susreo u Kini, su svi ljudi koji se nisu oslobodili tih vezanosti. Istovremeno, oni imaju negativni efekt na Dafa.”
(„Prema ispunjenju” iz Bitno za daljnje napredovanje II)
Upitala sam se: Jesam li ovdje bila samo zato što sam željela zdravo tijelo? Ne. Jednom kada sam iz Fa shvatila korijenski uzrok bolesti i pravi smisao života, uspjela sam otpustiti svoju vezanost za potragu za dobrim zdravljem.
Jednog dana pročitala sam članak na Minghui.org u kojem je jedan praktikant spomenuo da dio Zhuan Faluna koji ostavi najdublji dojam i najsnažnije odjekne tijekom prvog čitanja zapravo može otkriti nečiju temeljnu vezanost. To me navelo da se prisjetim svog prvog čitanja knjige. Dio koji me se najdublje dojmio bila je Učiteljeva rasprava o prapovijesnim civilizacijama. U to sam vrijeme osjećala veliko uzbuđenje, kao da mi je ova knjiga pružila najsavršeniji i najtemeljitiji odgovor.
Tijekom studentskih godina bila sam duboko zainteresirana za prapovijesne kulture i često sam razmišljala o porijeklu i smislu života. Zar to nije upravo ono što je Učitelj mislio kada je napisao:
„Neki ljudi misle da se Dafa slaže s njihovim vlastitim razumijevanjem znanosti” („Prema ispunjenju” iz Bitno za daljnje napredovanje II)
Vjerovala sam u ono što je Učitelj rekao jer sam se najprije poistovjetila s tim znanstvenim stajalištem. Činilo se da je moja vezanost za znanost, zapravo, bila moja temeljna vezanost! Tijekom godina ta je vezanost prožimala svaki aspekt moje kultivacije. Kada bi mi vid oslabio, odmah bih pomislila na znanstvena objašnjenja. Kada bih imala proljev, prvo bih se prisjetila što sam jela tog dana. Čak su i moj ateistički način razmišljanja i moja nesposobnost da sto posto vjerujem Učitelju i Fa bili usko povezani s tom vezanošću za znanost.
Međutim, prepoznavanje ove temeljne vezanosti bio je samo prvi korak. Ključno je, kroz kontinuirano učenje Fa i kultivaciju, uložiti više truda u jasno razlikovanje i uklanjanje tih predodžbi — odvojiti znanstvene čimbenike od svog pravog ja, pročistiti se i time se postojano vratiti svojoj izvornoj, istinskoj prirodi.
Jednog dana, moj suprug, koji se ne kultivira, upitao me: „Kada je riječ o krupnim pitanjima, čini se da si tako optimistična i puna samopouzdanja u pogledu budućnosti. Ali kada je riječ o teškoćama koje su ti pred nosom, poput prilagodbe na novu okolinu, jezičnih barijera i slično, ponašaš se kao da su ogroman problem. Jesu li te stvari doista teže od toga da postaneš Buddha?“ Njegove su me riječi šokirale. Kako netko tko se ne kultivira može reći tako nešto? Bilo je očito da Učitelj koristi njegova usta kako bi me prosvijetlio. Znala sam da su njegove riječi dotaknule nešto temeljno u mojoj kultivaciji. Zašto se kultiviram? Zašto se bojim teškoća?
Za čim sam čeznula? Tijekom studentskih dana imala sam mnoga iskustva zbog kojih sam osjećala da je borba u životu besmislena. Umorila me ljudska potraga za slavom i natjecanjem, pa sam čak i prije kultivacije željela miran, jednostavan i bezbrižan život. Kada sam počela raditi, nisam bila voljna sudjelovati u natjecanjima u podučavanju i bila sam previše lijena da se iscrpljujem oko profesionalnih rangiranja i napredovanja. Nakon što sam se počela kultivirati, još sam više osjećala da sam u pravu što sam ravnodušna prema slavi i dobiti. Ipak, iza te prividne nevezanosti ležala je moja temeljna vezanost: korištenje kultivacije za bijeg od svjetovnih nevolja i potragu za jednostavnošću i lagodnošću koje sam željela. U stvarnosti, moje misli nikada nisu nadišle ljudsko područje. U osnovi, moja je kultivacija bila radi vlastitog oslobođenja; temeljila se na vlastitom interesu.
Budući da sam bila vezana za potragu za svojim idealnim životom kroz Dafa, moja je kultivacija često izgledala ovako: kada bi mi vanjsko okruženje odgovaralo, kultivirala bih se marljivo i pozitivno; kada ne bi, postala bih tjeskobna i depresivna. Pri suočavanju s teškoćama, bojala sam se muke i iscrpljenosti i nedostajalo mi je smirenosti i postojanosti koje bi kultivator trebao imati. Traženje zemaljskog raja u Dafa bila je zapravo moja najveća i najtemeljnija vezanost! Jasno uvidjevši ovu temeljnu vezanost, podsjetila sam se da moram ukloniti vezanost ukorijenjenu u sebičnosti. Dafa učenici dobro kultiviraju sebe kako bi pomogli Učitelju u spašavanju ljudi. Samo uklanjanjem vezanosti za sebe može se uistinu kultivirati Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija.
Kultiviranjem ukloniti vezanost za dijete na temeljima ispravne kultivacije
Godine 2011., zbog neprekidnog uznemiravanja od agenata KPK, moj je suprug poslao naše dijete — koje je tek krenulo u niže razrede srednje škole — i mene u drugu zemlju. Moj sin i ja proveli smo 13 godina kao izbjeglice dok je moj suprug ostao u Kini. Osjećaj nepripadanja u stranoj zemlji, zajedno s dugogodišnjim zajedništvom majke i sina, produbio je moju emocionalnu vezanost za njega i ovisnost o njemu. Moj sin ima blagu narav i pokazivao je prilično razumijevanje za našu situaciju, bez uobičajenog mladenačkog bunta.
Nezamjetno je moja želja da kontroliram njegov život postala intenzivnija. Od kultivacije do škole, od posla do prijateljstava, u sve sam se htjela miješati. Ipak, u to vrijeme uopće nisam bila svjesna te vezanosti i osjećajnosti, čak sam smatrala da je to jednostavno majčinska dužnost. Uzimala sam zdravo za gotovo da bi, budući da smo prepušteni sami sebi u inozemstvu, naša budućnost trebala ostati čvrsto povezane, i te sam želje smatrala prirodnima.
Jedan se praktikant jednom našalio: „Tvoj sin je tvoj najjači oslonac.“ Bilo mi je drago to čuti i uopće nisam shvatila da me praktikant podsjeća na to da je, kao kultivatoru, moja ovisnost o djetetu bila daleko presnažna.
Naposljetku je naše preseljenje u statusu izbjeglica doživjelo veliki preokret kada se moj sin preselio u Australiju, a ja u Kanadu.
Otkako je KPK započela progon Falun Dafa, mnogi su praktikanti u Maleziji podnijeli zahtjev Ujedinjenim narodima za status izbjeglice. Većina obitelji na kraju se smjesti u istoj zemlji. No moj sin i ja završili smo u različitim zemljama — što je izuzetno rijetko — razdvojeni tisućama kilometara.
Dugo sam se osjećala kao da mi je srce rastrgano. Nisam mogla prihvatiti tu situaciju. Patila sam, zamjerajući suprugu što me prisilio da napustim Kinu pritiskom i uvjeravanjem, te predbacujući sinu što nije dobro iskoristio priliku. Ponekad nisam htjela raditi baš ništa, samo zariti glavu u jastuk i spavati. Dugo sam se borila s tim nepodnošljivim emocijama prije nego što sam se polako uspjela pribrati i krenuti naprijed.
Razum mi je govorio da je sve to neodvojivo od moje kultivacije. Na površini se činilo da su određene odluke ili vremenski period uzrokovali ovaj neočekivani ishod. Ali kao kultivator, znala sam da ništa nije slučajno. Tek kada su stvari došle do ove točke, činilo se kao da sam se probudila usred boli i pogledala unatrag na svoje probleme kao da gledam film. Jedna je stvar bila izvan svake sumnje: svog sam sina držala na pretjerano visokom mjestu.
Željela sam da me nikada ne napusti; željela sam da ostane moj „oslonac“. Zbog te vezanosti naišla sam na bezbrojne testove xinxinga i potratila silno vrijeme koje je trebalo biti utrošeno na spašavanje ljudi. Nakon napadaja fizičke i emocionalne iscrpljenosti, rekla sam Učitelju u svom srcu: „Učitelju, ne želim više biti pod kontrolom osjećaja. Želim poći kući s Vama. Molim Vas, ojačajte svoju učenicu da ukloni vezanost za dijete.“
Svaki put kad bih zamolila Učitelja, tjeskoba bi se smanjila. No nedugo zatim ponovno bi se vratila. Zašto ju je onda bilo tako teško iskorijeniti? Zato što je polazna točka za uklanjanje vezanosti bila sebična. Usred patnje željela sam se samo osloboditi, i sve je proizlazilo iz perspektive zaštite vlastitih interesa.
Jedan je praktikant podijelio sljedeći uvid: kada se suočavamo s izazovima, ako svoje odluke ne temeljimo na kultivaciji u periodu Ispravljanja Fa nego umjesto toga pokušavamo ukloniti vezanost samo da bismo je uklonili, nesvjesno upadamo u osobnu kultivaciju. Ako je temelj sebičan, stare sile imaju izgovor da nam stvaraju nevolje. Napokon sam to uvidjela. Svih ovih godina, zar se moj problem sa sinom nije vrtio isključivo oko mene same? Moj sin; kakav sam željela da bude; kako sam željela da ispuni moje želje; kako sam željela ukloniti svoju vezanost za njega — sve je počinjalo sa „mnom“!
No, što je moj pravi identitet? Jesam li ja prvenstveno majka? Nisam. Ja sam prvenstveno Dafa učenica u periodu Ispravljanja Fa. Upitala sam se: kada si toliko uznemirena vezanošću za dijete da ne možeš učiti Fa, kada slanje ispravnih misli djeluje poput valova koji se lome u tebi i kada više ne želiš objašnjavati istinu, kako bi se osjećao Učitelj, koji podnosi teškoće da te spasi? I što će biti s onim bićima koja su položila velike nade u tebe? Kad god bi mi um bio bistar, iznova sam si postavljala ta pitanja i govorila si u srcu: „Ti si Dafa učenica u periodu Ispravljanja Fa. Ti si Dafa učenica perioda Ispravljanja Fa.“ Zatim bih neprestano recitirala Učiteljeve riječi:
“Objašnjavanje činjenica i spašavanje živih bića je ono što treba da postignete. Ništa drugo ne treba da postignete. Na ovom svetu ne postoji ništa drugo što vi treba da postignete.”
(„Fa-predavanje na Fa-konferenciji u Njujorku 2015.”, prijevod na srpski jezik, Sabrana Fa predavanja XIII)
Postupno je snažna vezanost za osjećaje počela slabjeti. Svaki put kad bih pomislila na sina, gorčina koju sam osjećala bila je manja. U srcu sam razumjela da je svaki put kada bih se preispitivala, to zapravo bilo moje pravo ja koje jasno vidi lažno ja obavijeno osjećajnošću. Htjela sam ga odbaciti — a ne prihvatiti, i Učitelj mi je pomagao. Sa svakim novim slojem koji bih ogulila, ono bi još malo oslabilo. Sada, gledajući unatrag, jasnije vidim svoju ulogu i mnogo razgovjetnije razumijem da temelj za uklanjanje vezanosti nije radi mene same, već radi spašavanja živih bića.
Razumijevanje načela “ovo su živa bića koja se međusobno spašavaju u posljednjim vremenima”
Učitelj nas je poučio:
“Nemojte misliti da ste, samo zato što ste objašnjavali istinu, prisustvovali nekim Dafa aktivnostima ili učestvovali u Dafa projektima, učinili nešto za Dafa ili za Učitelja. Učitelj je taj koji vam govori da se međusobno spašavate i pomažete jedni drugima, da spašavate druge dok spašavate sebe – ovo su živa bića koja se međusobno spašavaju u posljednjim vremenima.” („Držite se dalje od opasnosti”)
U nastavku bih željela podijeliti nekoliko kraćih priča i svoje osobno razumijevanje ovog dijela Fa.
Što ima u tome da se ne može reći?
Jednom, dok sam još bila u Kini, u taksiju sam primijetila Dafa amajliju kako visi s vozačevog retrovizora. Bilo je to oko 2006. godine, kada je progon bio žestok. Upitala sam ga: „Usuđujete se to objesiti?“
Neočekivano, odlučno je izjavio: „Moj rođak to prakticira. Imao je tešku kratkovidnost, ali nakon samo nekoliko dana prakticiranja više mu nisu trebale naočale. To je izvan znanosti — čovjek jednostavno mora vjerovati!“ Pohvalila sam njegovu hrabrost i to što se usuđuje reći takve stvari. No on je mirno odgovorio: „Samo govorim istinu. Ako je to istina, što ima u tome da se ne može reći? Reći ću to svakome koga sretnem.“
Ovo me iskustvo duboko dirnulo. Vozačeva logika bila je jednostavna: govorio je o nečemu što se doista dogodilo. Ako čovjek govori istinu, zašto bi postojao strah? U to sam vrijeme još uvijek bila plaha i nervozna oko objašnjavanja istine. Učitelj je uredio da vidim neustrašivost ovog običnog čovjeka, potičući me da kultivacijom uklonim svoj strah i ljudske predodžbe.
Moj je suprug također bio duboko potresen. Nakon što smo izašli iz taksija, hodao je ne progovorivši ni riječi. Prije toga, ako bi me čuo da drugima govorim o Falun Dafa, naljutio bi se. Vozačeva ispravna energija pomogla je rastopiti njegov strah od zle Partije.
Učitelj je iznova uređivao prilike da moj suprug i ja čujemo pozitivne komentare o Falun Dafa od običnih ljudi, uključujući i policajce. Sve me to ohrabrilo i nadahnulo da koračam otvorenije i uspravnije na svom putu kultivacije. Što se tiče mog supruga, nakon svakog od tih iskustava pomalo se mijenjao. Od toga da je prije odbijao čuti istinu, došao je do toga da je bio voljan poći sa mnom i objasniti učiteljici našeg djeteta zašto se ono neće pridružiti Mladim pionirima.
Još na sveučilištu bio je prvi član KPK u svojoj klasi. Prešao je put od aktivnog pristupanja zloj Partiji do kasnijeg istupanja iz nje, sve pod suosjećajnim aranžmanima našeg velikog Učitelja, pri čemu su mu obični ljudi prenosili istinu jedni za drugima poput štafete. Hvala Vam, Učitelju. I hvala tim dragocjenim ljudima.
Koračat ću vašim stopama
Živeći izvan Kine, objašnjavam istinu telefonom ljudima u Kini. Jednog mi je dana jedan čovjek zahvalio tijekom poziva. Rekla sam: „Imate dobar predodređeni temelj kad razumijete da ovo radimo za vašu dobrobit.“ Postao je emotivan i rekao: „Ne samo da znam da to radite za naše dobro, nego želim i učiti od vas. Sve što radite nije za vas same — to je za ovu zemlju, za ovaj narod. Vaš će trud probuditi mnoge ljude i oni će vas slijediti.“
Zahvalila sam mu na razumijevanju. Rekao je: „Vi ste svjetla koja vode na putu. Ja ću ići iza vas i koračati vašim stopama.“ Dodao je: „Već ste probudili mnoge ljude. Nemojte zamjeriti onima koji vas ne razumiju. Vaša će ih ustrajnost probuditi. Vjerujem da će naš narod imati nade jer vi predvodite put.“
Razgovarali smo više od sat vremena. Bila sam duboko dirnuta ispravnošću i nesebičnošću ovog običnog Kineza nakon što se probudio za istinu. Tijekom cijelog razgovora nijednom nije spomenuo sebe niti se žalio na društvo. Čak i govoreći o lažima i zločinima zle Partije, nije pokazivao bijes; ton mu je ostao smiren. Razmišljao je o svojoj zemlji i svojim sugrađanima koji se još nisu probudili. Njegove su riječi bile pune razumijevanja i brige za njih.
Bila sam dirnuta i uzdahnula: Nisam ja samo govorila ljudima o Falun Dafa i progonu; umjesto toga, Učitelj je koristio njihove riječi da me prosvijetli. Istina koja uistinu dotiče ljude ne izgovara se naglas — ona prirodno proizlazi iz kultiviranja čiste dobrote i dosezanja stanja nesebičnosti za druge. U svakodnevnom sam životu često pokazivala nestrpljenje i nezadovoljstvo. Učitelj je uredio da prepoznam ono što još trebam otpustiti. Istovremeno, pohvale i očekivanja koja ljudi imaju od Dafa učenika također me nadahnjuju da se sjetim svoje misije.
Bivši praktikanti ponovno vide istinu
Na turističkim mjestima s vremena na vrijeme naiđemo na ljude koji su nekada prakticirali Falun Dafa. Kada vide naš štand, njihovi su izrazi lica različiti — neki su šokirani, neki uzbuđeni, neki zbunjeni. Neki se izmigolje iz turističke grupe kako bi razgovarali s nama. Iz različitih su razloga prestali s kultivacijom, ali duboko u njihovim srcima korijeni Dafa ostali su zasađeni. Neki bulje u ploče za objašnjavanje istine, grizući usne kako ne bi zaplakali. Vidjeti njihove osjećaje nešto je što nikada neću zaboraviti. Ovi me susreti podsjećaju da cijenim rijetku priliku da se slobodno kultiviram izvan Kine.
Jedna mi je žena ispričala da su ona i njezina majka prakticirale Dafa prije 1999. godine, ali nakon što je progon počeo, više se nisu usudile nastaviti. Živjele su u zabačenom području i više nisu vidjele druge praktikante, pa su vjerovale da je Falun Dafa iskorijenjen. Dok je gledala materijale u mojim rukama, oči su joj se napunile suzama. Pitala me kako pronaći praktikante u Kini. Naposljetku je došao jedan čovjek i povukao je sa sobom. Pošla je za njim, ali glava joj je bila okrenuta prema nama, a pogled prikovan za nas. Čak i kad je bila daleko, još uvijek sam joj vidjela suze u očima.
U tom sam trenutku pomislila: „Možda je Učitelj uredio da ti praktikanti dođu u drugu zemlju kako bi vidjeli Dafa učenike koji govore o Falun Dafa na turističkim mjestima, utirući im put za povratak kultivaciji.“ Čežnja u njihovim očima dok su gledali istinu o Dafa i njihova želja da se vrate na put kultivacije također su ojačali moju odlučnost da nastavim odlaziti na turistička mjesta.
Svjedočila sam još mnogim dirljivim prizorima: vozačima turističkih autobusa koji su mi gurali pića u ruke; članovima obitelji praktikanata u Kini koji su me držali za ruku i plakali; kineskim turistima čije su me majke odgurivale, ali čiji su se sinovi tiho vraćali kako bi me pronašli i istupili iz Partije. Svaka živa slika urezana je u moje sjećanje i u moje srce, postajući pokretačka snaga koja me drži u kretanju naprijed na mom putu kultivacije.
U trenucima lijenosti, kada ne mogu proći test xinxinga i osjećam se kao da mi se ništa ne radi, potpuno sam svjesna da moj nedostatak interesa može zasmetati Učiteljevim aranžmanima i da bih mogla izgubiti jednu dragocjenu osobu koju treba spasiti. Mnogo puta, nakon unutarnje borbe oko toga trebam li ići na lokaciju, sjetim se tog jednog susreta i natjeram se izaći kroz vrata.
Ono što je uistinu izvanredno jest da kada posjetim turistička mjesta u tom stanju — čak ponekad i na putu do tamo — često susrećem predodređena živa bića. Možda nikada prije nisu čuli istinu o Dafa ili kažu da su je željeli razumjeti. Neki čak kažu da su došli posebno zato da čuju mene kako govorim o tim stvarima. Ti slučajni susreti kao da mi govore da bih, da tog dana nisam izašla, propustila svoju predodređenu vezu s njima. Takva su iskustva izvanredna i snažna.
Jasno znam da nema slučajnosti. Učitelj je taj koji, videći me zapetljanu u ljudske vezanosti i zarobljenu u malom krugu vlastitih interesa i koristi, uređuje te živote u presudnim trenucima kako bi me probudio.
Ovi su mi prizori pomogli vratiti osjećaj odgovornosti i gurali su me naprijed tijekom osam godina na turističkim odredištima pod žarkim malezijskim suncem.
Bez vodstva Dafa ne bih mogla tako dugo ustrajati. Bez radosti viđenja spašenih života bilo bi vrlo teško nekome poput mene, tko je sklon strahu od teškoća, ustrajati dan za danom, godinu za godinom.
Dok sam proučavala Učiteljev članak „Držite se dalje od opasnosti“, shvatila sam Njegovu poantu da bića mogu pomoći spasiti jedno drugo: dok mi ljude upoznajemo s istinom, oni nam također pomažu na bezbroj načina. Čak i oni koji nam se protive pridonose našem rastu i ispunjenju. Naš dobitak u kultivaciji uvelike nadmašuje ono što dajemo.
Učitelj koristi sve to kako bi pomogao učenicima uspostaviti moćnu vrlinu i pružio nam prilike za kultivaciju. Dafa učenici i obični ljudi nalaze se u odnosu uzajamnog spašavanja i podrške. Stoga se podsjećam da nema razloga osjećati ni najmanje samozadovoljstvo zbog bilo čega što sam učinila, a još manje gledati na bilo koga svisoka.
Kao učenica, sve što osjećam jest zahvalnost Učitelju što mi je utro ovaj put kultivacije i svima koji su mi pomogli na tom putu kako bi Dafa učenici mogli ispuniti svoje zavjete.
Hvala Vam, Učitelju. Hvala vam, kolege praktikanti.
Heshi.
(Iskustvo predstavljeno na Fa-konferenciji u Vancouveru, 2026.)
