Falun Dafa Minghui.org

Jw_banner_sr

Božićna želja zapadnog praktikanta

(Minghui.org)

Večeras, na božićnoj večeri naše porodice, za stolom se okupilo četrnaestoro odraslih i dece. Kad smo završili glavno jelo, moja tetka je zatražila od svakog od nas da podeli sa ostalima nešto posebno, što je svako od nas doživeo, ili otkrio, ove godine. Zamolila je da ja budem prva, što je uzburkalo moju vezanost za strah od javnog obraćanja, ali koju sam želela da prevaziđem. Želja mi je bila da svima saopštim koliko je važno biti dobar čovek, ali jedan deo mene je bio nestrpljiv da se to što pre završi. Istovremeno, nisam želela da direktno govorim o Falun Dafi, jer skoro svi za stolom su znali šta ja vežbam, i ranije mi je već bilo rečeno da me to previše uzbuđuje. Međutim, jesam imala želju da podržim Falun Dafu radi troje prisutnih iz Njujorka, koji nisu znali da vežbam, ali sam bila sigurna da su na Menhetnu viđali naše materijale za objašnjavanje istine.

Rekla sam da je dvadeset prva godina bila moja najsrećnija godina života, jer mnoge stvari su se spojile – po pitanju osećanja, obrazovanja i duhovnosti. Znala sam da će neki ljudi znati šta podrazumevam pod te tri stvari. Takođe sam mislila u sebi: „Volela bih da mogu da pričam o lepoti Istinitosti-Blagosti-Trpeljivosti.“

Dok smo se ređali jedno po jedno, slala sam ispravne misli da bih održala spokojnu atmosferu, posebno kad sam zapazila da se u meni javljaju neke sumnje i tuga. Svi su posle mene govorili duže od mene same, i činilo mi se da sam svoj zadatak mogla bolje obaviti. “Volela bih da mogu da pričam o lepoti Istinitosti-Blagosti-Trpeljivosti.”

Pre deserta, tetka je insistirala da se dopusti mom bratu da govori, koji je dve godine mlađi od mene. On je održao divan, srčan govor o tome kako je ove godine na koledžu naučio da ne bi trebalo da se bojimo da se otvorimo prema novim idejama i načinima života. Svaka njegova reč dolazila je iz srca, i osećala sam da ga svi slušaju s puno pažnje. Baš dok sam razmišljala kako je obična osoba to izvela bolje od mene, pri samom kraju svog govora, on reče: "Želim da svi znaju da ova ideja potiče od moje sestre”, i pokazujući prema meni, doda: “Ovako ja gledam na ono što je ona dobila od Falun Gonga ove godine." Suze su mi odjednom navrle. Nisam mogla verovati da ne-praktikant izgovara baš ono što sam ja želela da svima saopštim. U sobi je vladala tišina, i ja sam gledala njegovo lice, obasjano svetlošću sveće. Osećala sam kako blagoslovi, u tišini, padaju na sve prisutne, dok njegove reči tonu. U sobi je bilo vrlo mirno i sveće su plamtele jakim sjajem. Brat je imao suze u očima, dok gledao je u mene, maltene sa iznenađenjem na licu - kao da ne zna odakle su mu došle te reči. "Znate", nastavio je, "kad me je ona upoznala s tim, tata je rekao da treba da ostanem otvoren i izvučem iz toga šta mogu.”

U tom času, mnogi za stolom su imali suze u očima. Moja majka reče: “Zašto svi plačemo?” Niko ne odgovori. U sebi sam poslala jače ispravne misli i zamislila da svi veruju u dobrotu Falun Dafe. To je zaista bio predivan trenutak za porodicu, i osećala sam kako nam prisustvo Učitelja, u božićnoj noći, svima daruje ovaj dragoceni, nezaboravan trenutak.