Kad izbije epidemija, ljudi često postanu panični. Međutim, u kineskoj povijesti bilo je prilično slučajeva, kad su ljudi živjeli sa zaraženim pacijentima i nisu se zarazili. Slijedi nekoliko takvih priča.
Priča o Xin Gongyi
Xin Gongyi je rođen u razdoblju sjevernog Wei-a i imao je različite službeničke položaje, za vrijeme vladavine dinastije Sui. Bio je čestita osoba s jakim osjećajem odgovornosti.
Dok je obnašao dužnost guvernera Minzhou-a, primijetio je da se lokalni ljudi jako plaše bolesti i da se jako boje zaraze. Ako bi se osoba razboljela, svi članovi njezine obitelji potražili bi utočište izvan kuće i ostavili bi je da se sama brine za sebe u svom domu. Kao rezultat toga, mnogo je bolesnih ljudi umrlo zbog nedostatka odgovarajuće njege.
Xin Gongyi je odlučio promijeniti situaciju i zamijeniti taj degenerirani običaj s istinskom ljubaznošću. Poslao je svoje podređene da pregledaju različita mjesta u Minzhou i rekao im da dovedu sve bolesne ljude u Ured suda u Minzhou, gdje je obavljao svoju službu. U glavnoj je dvorani postavio bolesničke krevete i osiguravao pacijentima hranu i dnevne potrebe.
Jednog je ljeta u Minzhou izbila epidemija i zaraženo je nekoliko stotina ljudi. Glavna dvorana radnog mjesta Xin Gongyi i hodnici su bili ispunjeni pacijentima.
Postavio je kauč za sebe u hodniku i bavio se službenim poslovima tamo, danju i noću, među bolesnim ljudima. Kad se umorio, spavao je na kauču. Također je vlastitim novcem kupovao lijekove i plaćao liječnike za pacijente te se osobno brinuo za bolesnike. Postupno su se svi pacijenti oporavili.
Xin Gongyi je tada pozvao njihove obitelji da ih odvedu kući i rekao im: „Život i smrt su predodređeni i vi ne biste bili u opasnosti, brinući se o svojim voljenim osobama. U prošlosti su mnogi bolesnici umrli, jer su ih članovi njihovih obitelji napustili. Možete se uvjeriti sami. Ovdje sam doveo bolesne ljude i provodio vrijeme s njima danju i noću, a ipak sam još uvijek dobro, i svi oni su se oporavili. Od sada nadalje, ne smijete napustiti ljude koji se razbole, kao što ste to činili u prošlosti.“
Članovi obitelji i rodbina pacijenata osjećali su se jako posramljeno, kad su čuli njegove riječi. Zahvalili su mu se i otišli. Kasnije su ljudi u Minzhou postali suosjećajniji i brižniji jedni prema drugima te su odbacili svoj stari običaj.
Yu Gun je odbio napustiti svog bolesnog brata
U dinastiji Jin postojao je pustinjak po imenu Yu Gun. Bio je stric carice Mingmu (osobno ime Wenjun) cara Minga od Jina (299-328).
Yu Gun je oduvijek živio jednostavnim životom. Uživao je u učenju i bio je poznat po tome, što je prema roditeljima pokazivao poštovanje te iskrenu ljubaznost prema braći i sestrama.
Došlo je do izbijanja epidemije tijekom vladavine cara Wu od Jina (275. - travanj 280.), a dvoje starije braće Yu Gun-a su se zarazili i umrli. Još jedan stariji brat također je bio zaražen kugom.
Situacija je bila poražavajuća. Yu Gun-ovi roditelji htjeli su odvesti njega i njegovu mlađu braću kako bi izbjegli kugu, ali Yu Gun je odbio ostaviti svog bolesnog brata. Inzistirao je da ostane s bratom i rekao: „Nemam straha od kuge.“
Bez drugog izbora, njegova obitelj morala je ostaviti njega i bolesnog brata. Yu Gun je dobro brinuo o svom bratu danju i noću. Ponekad je tužno plakao, oplakujući gubitak svoje dvoje preminule braće.
Prošlo je više od stotinu dana, a epidemija se postupno bližila kraju. Kad su se članovi njegove obitelji i drugi mještani vratili, bili su iznenađeni kada su ustanovili da, iako je Yu Gun dan i noć živio sa svojim bolesnim bratom, ostao je zdrav i uopće nije bio zaražen, a njegov bolesni brat gotovo se potpuno oporavio pod njegovom skrbi.
Stariji ljudi u selu iznenađeno su uzviknuli: „Ovaj dečko je nevjerojatan! Mogao se brinuti za ljude i raditi stvari onako kako se drugi nisu usudili.“
Ljudi su također shvatili da se neće svi zaraziti kad izbije epidemija, a kuga se nije usudila prići onima koji se ne boje smrti i koji inzistiraju na zaštiti drugih.
Kao što glasoviti kineski klasik „Huangdi Neijing“ (Klasika medicine Žutog cara) ističe: „Sa ispravnošću unutra, zla supstanca ne može ometati.“
Uvijek postoji izlaz, sve dok ljudi održavaju ispravnost i svoje ponašanje temelje na vrlinama.
