„Nikada ne vjerujte ni riječ koju Komunistička partija Kine objavljuje glede prevencije epidemije. Razmislite i prosudite sami”, kaže Liu Jiaxin, rodom iz Wuhana, u intervjuu za novine Epoch Times. Liu je u Wuhanu boravio 76 dana tijekom prošlogodišnjeg lockdowna, a od rujna 2020. godine živi u američkom Los Angelesu.
Trajni gubitak mirisa i okusa zbog odgođenog liječenja
Liu je rekao da je njegova kuća u Wuhanu udaljena samo deset minuta hoda od tržnice morskih plodova Huanan, mjesta za koje se smatra da je povezano s podrijetlom izbijanja koronavirusa. Bio je nervozan kad je virus prvi put izbio, ali svi tadašnji službeni mediji su tvrdili da ne postoji rizik od prijenosa virusa s čovjeka na čovjeka. Zato se i opustio.
Kad je epidemija kasnije eksplodirala, situacija se dramatično promijenila. Liu je i sam iskusio simptome virusa. Počeo je iskašljavati krv zadobivši visoku temperaturu, ali bolnica i društveni centar su izbjegavali preuzeti odgovornost pa nije uopće dobio formalnu dijagnozu ili medicinsku pomoć.
Rekao je: „Otišao sam u bolnicu, ali tražili su da im predočim potvrdu koju je izdao društveni centar. Kad sam se zaputio potražiti pomoć u društvenom centru, rečeno mi je da pokažem potvrdu iz bolnice. Svatko me gurao u stranu. Stanje se popravilo nakon što sam odlučio sam uzeti jedan lijek. Ni danas ne znam jesam li se uopće zarazio virusom, ali sam trajno izgubio osjet okusa i mirisa.“
Liu vjeruje da bolest nije toliko zastrašujuća ako se ispravno s njom uhvati u koštac i da uvijek postoji šansa za ozdravljenje. Pravi užas je partijino loše postupanje glede pandemije. Rekao je: „KPK je krajnje nehumana. Išao sam u mnoge bolnice, ali nisam dobio dijagnozu ili bio podvrgnut liječenju. Umjesto toga su me poslali natrag govoreći neka odem u društveni centar po liječničku potvrdu. Kad sam tamo stigao tražili su na uvid liječničku potvrdu iz bolnice ako želim da me pregledaju! Izgledalo je kao da sam se vratio u doba kad nam je trebalo dopuštenje Partije za vjenčanje.“
Tijekom vrhunca pandemije je u gradu svakodnevno umiralo najmanje 5,000 ljudi
Liu je rekao da službeni podaci Partije o koronavirusu mogu poslužiti samo za referencu. Prema njegovom prijatelju zaposlenom u lokalnom krematoriju je: „Tijekom vrhunca pandemije je u gradu svakodnevno umiralo najmanje 5,000 ljudi.“
Rekao je da je improvizirana bolnica s kvadratnom kabinom (fangcang) također samo režimski potez za potrebe smirivanja stanovništva. „Fangcang bolnica nije pružala nikakav tretman. Napravljena je pošto su potrošeni svi medicinski resursi. To nije bila ništa drugo doli kuća sagrađena na ravnom zemljištu. Svi pacijenti, ili oni za koje se to sumnjalo, su tamo bili smješteni, i to je rezultiralo mnogim humanitarnim katastrofama.“
Roditelji jednog od Liuovih nekadašnjih školskih kolega su jednom bili smješteni u fangcangu, da bi se kasnije oporavili uzimajući vlastite lijekove. Liu je rekao: „KPK se svugdje hvali da je spasila puno života kako bi zagovarala prednosti svog sustava i umirila ljude, ali kako ne primjećuju mnoštvo uzalud umrlih ljudi kao rezultat izolacija. Zaraženi ili ne, svi su umrli.“
Drakonski partijski lockdown je bila ekstremna mjera i niti jedna druga zemlja to nije primijenila u tako velikim razmjerima. Štoviše, mjera je samo privremeno usporila širenje virusa i zapravo nije iskorijenila zarazu.
Ništa ne funkcionira, a ni pomoć ne dolazi tijekom lockdowna
Tijekom krize u Wuhanu, Liu nije dobio nikakvu državnu novčanu potporu, niti se davala pomoć prilikom kupnje hrane ili dijeljenja drugih usluga, kako se tvrdilo.
Rekao je: „Da, izdani su bonovi, poput popusta od 5 yuana za određenu vrstu kolačića.“ Za one koji nisu smjeli izaći iz svog stambenog kompleksa u kupovinu su ovi bonovi ispali beskorisni. U kasnijim fazama lockdowna je ljudima dozvoljeno kupovati, ali nisu smjeli izaći iz svog odjeljenja. Također se opskrba morala naručiti putem WeChata, a zatim je valjalo čekati u redu kako bi se preuzela na ulazu u odjeljak.
Liu je tijekom tog vremena kupio puno tjestenine i malo smrznute hrane kako bi „preživio.“ Rekao je da su sve cijene dramatično porasle u tom razdoblju. Maska za lice je poskupila na 30 yuana prije lockdowna, a stanovnicima nije osigurana nikakva medicinska zaštitna oprema. Ljudi u Wuhanu su itekako znali da će kad vlasti izoliraju grad lokalno stanovništvo biti ostavljeno na milost i nemilost.
U susjedstvu u kojem je Liu stanovao je dvoje djece ostalo samo nakon smrti oba roditelja. „Mnoge su obitelji doživjele tragediju. [Iz spomenute je obitelj] preživjelo samo dvoje djece, no država odbija preuzeti brigu o njima.“
Iako se činilo da je pandemija na površini splasnula nakon izolacije „takozvana sistemska prednost zaštite od epidemije je oblik žrtvovanja susjedstva ili grada radi zaštite režima. Zašto trebamo žrtvovati vlastiti život da bi Vlada zadržala ugled?“, pita se Liu.
Prema Liu, mnogi ljudi znaju istinu o wuhanskoj izolaciji, ali ne znaju kako to artikulirati. Tko god progovori istinu biva uhvaćen, pa se čak i cijela njihova obitelj optužuje, stoga se većina ljudi ne usuđuje progovoriti.
Tonghua – repriza wuhanske tragedije
Nedavno je grad Tonghua u provinciji Jilin izoliran, a kaos zatvaranja Wuhana iz 2020. dobiva reprizu. Prema informacijama objavljenim na webu, nedostatak hrane i lijekova je i dalje vrlo ozbiljan. Međutim, mediji KPK-a neprestano prenose „dobre vijesti“ iz Tonghue.
Pod pritiskom javnog mnijenja, vlasti u Tonghui reagiraju kako grad ima dovoljne rezerve osnovnih zaliha, poput hrane, ulja, povrća, mesa, jaja, i mlijeka, te da javni prijevoz teče glatko i može zadovoljiti osnovne životne potrebe građana.
U usporedbi s režimskim lijepim pričama, preko 15.000 komentara, uglavnom internetskih korisnika u Tonghui, se požalilo putem službenog WeChat-ovog profila partijskog medija People's Daily, da su vladina obećanja samo prazne riječi i uopće se ne provode.
Prošlogodišnji wuhanski kaos se ponavlja u Tonghui. KPK-a se prikazuje kao „velika, slavna, i uvijek ispravna.“ Bez obzira koliko ljudi umrlo, prevencija se epidemije smije prikazati samo kao uspjeh. Svaka se katastrofa putem partijskih novina i televizijskih postaja na kraju pretvara kao dobra stvar, a sprovodi postaju slavlja.
Još je uvijek nepoznat točan broj umrlih u Wuhanu od koronavirusa. Ako je najmanje 5,000 ljudi umiralo svaki dan tijekom vrhunca epidemije, tada bi procijenjeni broj smrtnih slučajeva mogao brojati više od stotinu tisuća ili čak nekoliko stotina tisuća ljudi.
Ako se pandemija nastavi, a KPK-a nastavlja blokirati zemlju u drakonskom stilu grada Wuhana, to znači da je patnja kineskog naroda tek započela. Repriza Wuhana u gradu Tonghua još jednom dokazuje kako tzv. protuepidemijski model koji promiče KPK-a nije ništa drugo nego potpuna obmana.
