Suradnja u velikim i malim projektima

(Minghui.org)

Dobar dan, poštovani Učitelju!

Dobar dan, kolege praktikanti!

Počela sam prakticirati Falun Dafa 2007. dok sam radila na Bliskom istoku. Ubrzo nakon što sam počela prakticirati vratila sam se u Hrvatsku. Tamo sam provela prvih osam godina svoje kultivacije, i tamo sam počela objašnjavati istinu, predstavljati Dafa lokalnom stanovništvu i raditi na prevođenju Falun Dafa knjiga. Prije sedam godina preselila sam se u Australiju.

Uvidi na temu razmjene iskustava tijekom kultivacije

Jedna praktikantica i ja smo nedavno razgovarale i ona je rekla nešto o tome da ne želi više dijeliti iskustva nakon učenja Fa, jer uglavnom ona i još jedna ili dvije osobe, uključujući mene, redovito dijele iskustva. Kazala je da je pomalo počela zamjerati onima koji ništa ne govore jer ona otvoreno iznosi svoje nedostatke i mane, a osjeća da je drugi možda osuđuju i skrivaju svoje nedostatke.

Međutim, složile smo se da obje trebamo gledati unutar sebe, bezuvjetno i dalje dijeliti svoja iskustva, ne očekujući ništa zauzvrat od drugih i bez straha od osude.

Umjesto da kritiziramo druge, trebale bismo pronaći načine da ih motiviramo i pomognemo im da se otvore i razgovaraju o svom procesu kultiviranja. Nije svatko dobar govornik ili pisac, tako da bi im pomoć oko verbaliziranja ili organiziranja njihovih ideja mogla puno pomoći. Trebale bismo ljubazno ponuditi pomoć, bez ikakvih očekivanja.

Također smo shvatile da je korisno čuti sebe kako naglas iznosimo svoja razumijevanja temeljena na Fa jer se u procesu izgovaranja stvari nešto aktivira i razumijevanje se produbljuje. Istinska razmjena kultivacijskih iskustava je korisna i za sebe i za druge.

Nakon našeg razgovora osjetila sam da smo obje naučile mnogo o tome da ne osuđujemo druge na temelju naših predodžbi i da pronađemo načine da budemo proaktivne u pomaganju drugima da govore o svojim iskustvima.

Prije nekoliko dana, stigla je poruka u naš grupni chat ohrabrujući praktikante zapadnjake da zapišu svoja iskustva za nadolazeću Fa konferenciju u Australiji. Već sam bila predala svoje iskustvo, ali činjenica da se o istoj temi raspravljalo u različitim grupama praktikanata, u razmaku od samo dva ili tri dana, potaknula me da razmislim više o tome zbog čega dijelimo iskustva kao praktikanti Falun Gonga.

Učitelj nas je zamolio da dijelimo iskustva u kultivaciji. Svi znamo da je Učitelj rekao sljedeće:

„Tijekom Fa konferencije vi ćete podijeliti osobna iskustva u kultivaciji sa svojim kolegama praktikantima, time pronalazeći vlastite nedostatke kako biste se poboljšali u kultivaciji na daljnjem putu. To je izvrsno! To je potrebno vama kao Dafa učenicima, zato što ćete jedino napredovanjem u kultivaciji biti uspješni u svemu što trebate uraditi.“ (Pozdrav Europskoj Fa konferenciji)

Kad sam ovo pročitala, stvarno sam osjetila Učiteljevo ohrabrenje. Tada sam imala dublje razumijevanje. Učitelj nam je dao Zhuan Falun i traži od nas da čitamo Fa, jer će nam se Fa istine otkriti dok čitamo. Svi mi praktikanti se prosvjetljujemo čitajući Učiteljev Fa, ali prosvjetljenje ne dolazi od nas samih. Učitelj ne podučava Fa detaljno pojedincima, jednom po jednom. Moje razumijevanje iz Njegovih učenja o ovoj temi je da, što je Njegovo objašnjenje detaljnije, to će nam stare sile stvoriti veći otpor, a On nas milosrdno štiti. Dakle, pored čitanja Fa, On nam je ostavio format razmjene naših uvida koji nam dolaze iz učenja Njegovog Fa.

Ovo je donekle neizravan prijenos, koliko ja razumijem. Na taj način, priziva manje smetnji od strane starih sila. Stoga, kada razgovaramo o našim iskustvima, na temelju Fa, proširujemo sposobnost razumijevanja ne samo kod sebe, već kod cijelog tijela kultivatora.

Pojedinac se treba prosvijetliti u Fa i razumno ga razumjeti svojom glavnom sviješću. Dok to činimo, osjećam da polako popunjavamo prostor kojem svatko od nas odgovara u novom svemiru s Fa u koji smo se prosvijetlili. Jednoj osobi može biti teško da sama popuni taj prostor, stoga moramo djelovati zajednički.

Kada dijelimo iskustva s drugim praktikantima, još uvijek postoji proces vjerovanja naspram nevjerovanja, slaganja ili neslaganja, tako da je još uvijek uključeno prosvjetljenje.

Učitelj nas je zamolio da dijelimo iskustva i sigurno postoje mnogi slojeviti, duboki razlozi koji su u konačnici povezani suosjećanjem i mudrošću. Vjerujem da ništa nije uzalud ili samo s jednom svrhom.

Praktikantica koju sam ranije spomenula ponovno je podijelila svoje uvide sa mnom nakon jutrošnjeg grupnog učenja Fa. Rekla je da ako prođe neko vrijeme i ako nema nikakvih iskustava u kultivaciji o kojima bi pričala nakon učenja Fa, to je za nju veliki alarm. Ona je to ovako objasnila: „Mi učimo Fa i kultiviramo glavnu svijest, tako da su svakodnevne situacije tu da nam pomognu da se poboljšamo. Ako prođu dva tjedna, a ništa što se dogodilo u mom životu nisam povezala kao lekciju u procesu kultivacije, kao neki uvid, mislim da se u tom trenutku više i ne kultiviram.”

U početku sam pomislila da njezine riječi zvuče preozbiljno, ali kad sam razmislila, vidjela sam logiku iza onoga što je rekla. Koliko tjedana ili mjeseci prođe, a da ne podijelimo svoja iskustva? Budući da se Fa konferencije održavaju svake godine, podnošenje članaka s našim iskustvima u kultivaciji trebali bismo shvatiti kao preduvjet za svaku konferenciju i kao priliku da saberemo svoje misli, napišemo iskustvo i ispunimo svoju dužnost prema našim kolegama praktikantima i prema Učitelju.

Pomaganje u organizaciji prve Fa konferencije u Hrvatskoj

Iako sam se 2015. preselila u Australiju, nikad nisam osjetila da više nisam dio grupe praktikanata u Hrvatskoj i drugim zemljama bivše Jugoslavije. Iako postoji velika udaljenost između nas, to nas nije spriječilo u komunikaciji i suradnji.

Kad je u Australiji rano jutro, u Europi je večer, tako da se ponekad mogu pridružiti grupama za učenje Fa, dok moj mali sin i muž koji nije praktikant još spavaju. Osjećam da je to je vrlo dobrodušan aranžman našeg Učitelja.

Kad sam čula da praktikanti u Hrvatskoj žele organizirati svoju prvu Fa konferenciju ikada, htjela sam pomoći. Neki su rekli da žele pozvati Tian Guo Marching Band da prvi put dođe u Hrvatsku i željeli su organizirati velike aktivnosti koje će se održati dva dana prije Fa konferencije. Svidjela mi se ideja o dolasku benda u Hrvatsku, ali sam pomislila – ovo je nešto što stvarno zahtijeva puno rada i predanu ekipu praktikanata. Malo sam se bojala, jer je broj aktivnih praktikanata u zemlji prilično mali. Vidjevši optimizam i polet nekoliko ključnih praktikanata, odlučila sam im pomoći koliko god je to moguće, iako sam u Australiji.

Kako su pripreme bile u tijeku, slalo se puno poruka raznim kanalima, obično kada je ovdje u Australiji kasno u noći. Odbacila sam misli da je to „nezgodno“ i pobrinula sam se da čitam poruke i odgovorim ako je potrebno. Shvatila sam da su moje vezanosti za udobnost i potreba da imam „vremena za sebe" bile uznemirene, pa ih nisam htjela dalje hraniti.

Kad su krenule pripreme, pokazalo se da je posao zaista velik. Bilo je potrebno dobiti sve potrebne dozvole za parade i aktivnosti od gradskih uprava, organizirati prijevoz tijekom boravka u dva različita grada u Hrvatskoj, informacije o vizama za članove benda, smještaj, prostor za probne svirke za bend, itd. Nekoliko lokalnih praktikanata u Hrvatskoj imalo je jako puno toga za koordinirati i napraviti. Bilo je i razlika u mišljenjima i administrativnih prepreka koje je trebalo proći, ali sve se kretalo naprijed. U cjelini, suradnja je bila dobra, a to se pokazalo i u rezultatima.

Primijetila sam da se puno radilo u vezi s dvodnevnim aktivnostima, ali nekako je kasnilo organiziranje detalja za Fa konferenciju. Tada sam pomislila — ako primijetim da nešto nedostaje, umjesto da samo razmišljam o tome ili ukazujem na to, trebala bih aktivno pomoći da se to dovrši. Stoga sam kontaktirala koordinatora aktivnosti, ponudila svoju pomoć oko tog pitanja i on je prihvatio.

Tijekom tog telefonskog razgovora shvatili smo da je potrebno tražiti veći prostor za konferenciju jer je broj sudionika iz dana u dan rastao. Shvatili smo i da zvuk i rasvjeta za prostor također nisu bili primjereni, a oprema za prevođenje uopće nije bila organizirana. Kad smo završili s razgovorom, shvatila sam da je moj posao već davno prije zacrtan, samo je trebalo da preuzmem svoju ulogu i počnem.

Već sam rekla lokalnom timu da ću pomoći pri prijevodu iskustava na engleski. To je nešto što sam bila navikla raditi. No što se tiče ozvučenja konferencijske dvorane, kao i rezerviranja prevoditeljskih kabina i prijemnika – to je nešto što prije nisam radila, a pogotovo ne dok nisam u istoj državi. Lokalni koordinator aktivnosti pokušao je stupiti u kontakt s nekoliko tvrtki koje iznajmljuju prevoditeljske kabine, ali većina mu se nikad nije ponovno javila s ponudom.

Shvatila sam da to što sam u Australiji ne bi trebala biti prepreka, jer sve tvrtke imaju e-mail adrese i većina rado komunicira putem online aplikacija, sve dok smo ozbiljan klijent koji će im platiti.

Prilagodila sam svoj raspored i počela kontaktirati tvrtke u Hrvatskoj koje se bave ozvučenjem i iznajmljivanjem prevoditeljskih kabina i opreme. Shvatila sam da lokalni koordinator aktivnosti nikada nije dobio ponudu ni od jedne od tih tvrtki jer je to sigurno bio dio mog zavjeta, nešto što sam morala ispuniti. Ako je to moja uloga, moram poduzeti sve potrebne korake da to provedem do kraja, a drugima to ne bi uspjelo. To razumijevanje me inspiriralo da nastavim. Osjećala sam da je svaki korak već bio dogovoren.

Konačna cijena za dvoranu, kao i ostalu prevoditeljsku opremu, na kraju je bila puno viša nego što sam očekivala. Znala sam da lokalni praktikanti već pokrivaju ostale troškove, a kada sam pogledala svoj bankovni račun postalo mi je jasno – imala sam točno onoliki iznos koji je bio potreban da pokrijem cijenu koju traže, a da to ne utječe na potrebe moje obitelji. Na taj način ne bih išla u krajnosti.

Ipak, dio mene osjećao se pomalo nelagodno plaćajući taj iznos. Imala sam neke negativne misli poput: „Nećeš čak ni biti tamo, fizički sudjelovati, a ipak doniraš taj novac." Pogledala sam unutra i otkrila da sam vezana za sigurnost, za osjećaj da imam „dodatnog novca" na svom računu na koji se mogu osloniti u slučaju potrebe. Osjećala sam se pomalo nelagodno što ću ostati bez tog novca. U isto vrijeme kao da sam mogla promatrati taj entitet kojem je bilo nelagodno, i vidjela sam da to nisam ja. Ojačala sam svoje ispravne misli, donijela čvrstu odluku i otpustila nelagodu po pitanju novca.

Kako su financije bile sređene, bilo je vrijeme da se krene s rezervacijom, no pokazalo se da dvoranu treba rezervirati poslovni subjekt, a ne neprofitna organizacija ili pojedinac. Lokalni koordinator aktivnosti rekao mi je da izgleda da ne možemo nastaviti s rezervacijom prema tim pravilima.

Kontaktirala sam bivšu praktikanticu u Hrvatskoj, vlasnicu jedne firme, s kojom sam razgovarala nekoliko dana ranije. Pozvala sam je da dođe pogledati nastup Tian Guo Marching Banda. Bila je sretna što se čujemo i rekla je da želi pogledati bend. Pitala sam je može li nam pomoći pri rezervaciji dvorane jer ona ima registrirano ime tvrtke. Naglasila sam joj da ćemo mi pokriti sve troškove. Rekla je da je voljna pomoći i dala mi je svoje poslovne podatke.

Nakon našeg razgovora osjećala sam se pomalo nelagodno. Pitala sam se je li ispravno rezervirati konferencijsku dvoranu pod njezinim poslovnim imenom. Tada sam pomislila: „Pa, ako je to prepreka koja nas blokira, a imamo rješenje u kojem nas je ova bivša praktikantica dobrovoljno odlučila podržati, onda ne bi trebalo biti tako loše." Iskreno sam rekla Učitelju: „U ovom trenutku nemamo drugog načina, inače nećemo imati konferencijsku dvoranu." Prihvatila sam da, iako rješenje možda nije savršeno, nismo imali bolju opciju, ili drugim riječima - nismo imali veće mudrosti smisliti nešto bolje u tom trenutku.

Kasnije te večeri, dok sam razgovarala s praktikantom iz susjedne zemlje, ispričao mi je svoja iskustva kada su oni organizirali svoju prvu Fa konferenciju. Spomenuo je da kad god bi tražio od novih praktikanata da nešto dovrše tijekom postavljanja konferencije, ta stvar nekako ne bi bila obavljena ili bi nešto pošlo po zlu. Kazao je da kad god je tražio od veterana praktikanata da učine istu stvar, problema nije bilo i stvar bi se glatko završila. Njegovo je razumijevanje bilo „da bi se stvari uspješno obavile, osoba mora imati potreban gong (energiju koja proizlazi iz kultiviranja), a gong dolazi iz istinske kultivacije."

Nakon našeg razgovora pitala sam se – što će biti s rezervacijom konferencijske dvorane, ako osoba koja treba potpisati ugovor više nije niti praktikant? Ubrzo sam dobila odgovor.

Sljedećeg dana pokušala sam je nazvati nekoliko puta, ali nije se javljala. Tu večer smo konačno razgovarale i rekla mi je da ne može nikamo ići niti potpisati bilo kakve dokumente jer je cijelu noć i dan imala jake bolove u trbuhu. Dok mi je pričala o svojoj teškoj situaciji, odmah sam shvatila - da, to što sam je pitala bilo je neprikladno, to je bio veliki propust.

Obični ljudi od drugih traže takve usluge, a u Hrvatskoj je uobičajeno koristiti se poslovnim vezama prijatelja ili članova obitelji kako bi se zaobišle administrativne prepreke pa čak i porezna pitanja. Bila sam tako neodgovorna, jer praktikanti moraju biti u skladu s Zhen (Istinitost) u svemu što radimo. Ne smijemo koristiti iskvarene načine običnih ljudi. Povrh toga, ona više nije praktikantica, pa gdje je potreban gong? Odmah sam joj rekla da se samo usredotoči na to da joj bude bolje i da ne brine oko potpisivanja bilo čega pod svojim poslovnim imenom. Rekla sam joj da ćemo mi sve srediti. Potaknula sam je da se usredotoči samo na ozdravljenje. Vrlo brzo mi je rekla da su fizičke neugodnosti gotovo nestale.

Podijelila sam svoje razumijevanje s lokalnim koordinatorom za aktivnosti i predložila sam da ode osobno razgovarati s upraviteljem dvorane i da mu detaljno objasni situaciju. Zaista sam osjećala da ne možemo tražiti nikakve zaobilazne načine da se nosimo sa situacijom. Ako bi upravitelj dvorane izgubio porezne poticaje jer nije iznajmio prostor tvrtki, pomislila sam da bih onda samo trebala ponuditi da pokrijem taj iznos. Upravitelj tako ne bi izgubio financijski, a mi bismo uspjeli sve pošteno rezervirati. Na kraju je dvorana rezervirana na ime lokalnog koordinatora aktivnosti, bez dodatnih troškova. Taj cijeli proces je uistinu bila velika lekcija za mene.

Sveučilišni klub Falun Dafa praktikanata

Radim na sveučilištu na kojem postoje razni klubovi i aktivnosti kojima se studenti mogu pridružiti. Članovi našeg kluba su većinom praktikanti koji su već diplomirali ili studenti koji su u procesu učenja vježbi i koji su zainteresirani za Dafa, ali koji nisu stvarno počeli prakticirati. Ti veterani, koji su diplomirali godinama ranije, članovi su kluba iz pravedne želje da podrže klub, ali sam također osjetila da nisu previše aktivni u redovnim klupskim aktivnostima.

Koliko ja razumijem, važno je da poznato sveučilište ima aktivan Falun Dafa klub, pogotovo zato što na sveučilištu ima mnogo međunarodnih studenata, posebno iz Kine. To je stvarno savršena prilika za njih da vide da se Falun Dafa slobodno prakticira izvan Kine i to je prilika za njih da konačno čuju istinu. Oni imaju predodređenu priliku studirati u inozemstvu, a to je odraz Učiteljeve spasonosne milosti.

Učitelj je rekao:

„Kad sam ja rođen, mnogi bogovi su došli dole sa mnom. Od tada je stalno tako, godinu za godinom, bogovi stalno dolaze dole. U vreme kad sam počeo da predajem Fa, ti bogovi su padali kao snežne pahulje—naprosto ih je toliko puno bilo. Palo mi je na pamet koji je uzrast tih ljudi, koliko je prošlo otkad sam počeo da predajem Fa, i stvarno je puno mladih ljudi starosti oko 25 godina, koje tek treba spasiti. Oni su božanska bića koja su se spustila na ovu Zemlju, i rasuti su svuda po svetu.“ (Fa predavanje na Fa-konferenciji u Njujorku 2016.)

Gledano po dobnim skupinama, velika većina studenata spada u ovu skupinu „pahulja” pa nema sumnje da se trebamo potruditi da ih spasimo.

No, kada je riječ o organizaciji klupskih aktivnosti, ne ide uvijek sve tako glatko. Često se dogodi da kada rezerviram sobe za sastanke pojavi se samo nas dvoje ili je vrlo malo onih koji mogu pomoći na štandu kada imamo aktivnosti na kampusu. Većina ljudi ne odgovara na e-mail ili grupne sms poruke. S vremenom sam postala umorna. Počela sam osjećati ogorčenost i pomislila sam: „Kako to da nikoga nije briga za ovo? Zašto ima toliko tišine i neodgovorenih poruka u grupnom chatu?” Počela sam imati negativne misli i na klub sam gledala kao na teret.

Baš kad sam ove godine prolazila kroz fazu nemotiviranosti za klupske aktivnosti, sveučilište je poslalo poziv zainteresiranim klubovima da se prijave za sudjelovanje na trodnevnim aktivnostima na početku semestra. Konačno, aktivnosti su se trebale održavati u kampusu, a ne online kao tijekom pandemije. Prenijela sam informaciju svim praktikantima koji su članovi kluba, ali su rekli da ne mogu pomoći jer su prezauzeti. Naravno, bili su zauzeti drugim projektima za potvrđivanje Dafa, kao i poslom, tako da sam razumjela.

Tada sam objektivno pogledala u sebe i priznala da zapravo ja nisam previše aktivna u lokalnim projektima za objašnjavanje istine u Australiji. Jedino u čemu sam redovno aktivna je ovaj klub, tako da ne mogu stvari gledati samo sa svoje strane. Drugi praktikanti su uključeni u mnoge druge stvari. Trebamo se nadopunjavati i podržavati, pomagati gdje god je to moguće. Pomislila sam da ću klupske aktivnosti registrirati samo online za ta tri dana jer ih tako mogu sve sama pokriti.

Prijavila sam klub za aktivnosti online. No, kad je sveučilište poslalo popis klubova koji su dobili odobrenje za štand na kampusu, na tom smo se popisu našli i mi, iako se nismo prijavili! Shvatila sam da to nije bilo slučajno, već znak i ohrabrenje od Učitelja. Ne smijem tako lako odustati!

Falun Dafa klub mora biti vidljiv na kampusu sva tri dana! U meni se od srca rasplamsala želja da podržim aktivnosti na kampusu!

Odjednom mi je sinulo da aktivnosti možemo održavati i online i na kampusu i da je to samo stvar organizacije jer praktikanti koji nisu članovi kluba mogu pomoći u online aktivnostima. Odlučila sam da ću, ako treba, biti na štandu sva tri dana i da će se naći način da se sve organizira na vrijeme.

Onda mi je neočekivano stigao e-mail s posla u kojem su me zamolili da držim nastavu tri dana, za vrijeme dok sam trebala biti na klupskom štandu. Budući da je moje radno vrijeme bilo skraćeno tijekom pandemije COVID-a, inače bih rado primila tu vijest. Međutim, nije moguće biti na dva mjesta u isto vrijeme – kako mogu raditi i biti za štandom u isto vrijeme? Pomislila sam: „Ja sam Falun Dafa praktikantica u vremenu Fa-ispravljanja. Odlučila sam otići i podržati aktivnosti za Dafa i to se neće promijeniti.” Međutim, shvatila sam da ne mogu ići u krajnosti. Važno je biti dobar radnik i ne stvarati zbrku na poslu tražeći slobodan dan kada im treba netko, pogotovo ako me vide na kampusu, za štandom Falun Dafa kluba tog istog dana. Što mi je činiti?

Bilo mi je jasno da se ne bojim odreći novca koji ću zaraditi u ta tri dana na poslu. Međutim, ne želim pasivno prihvaćati da mi stare sile uzimaju novac pod izlikom takozvane kultivacije kroz poteškoće. Gledajući unutra, vidjela sam još jednu negativnu predodžbu koja je na površini bila prerušena u nesebičnu misao. Bila je: „Oh, odreći ću se i posla i novca, sve za Dafa.“ Bila je to ekstremna misao, iracionalna, a u svojoj srži tražila je slavu i samopotvrđivanje. Takva misao nije bila doista pravedna, jer sam je iskoristila da potvrdim sebe.

Naposljetku, mirnog uma sam pomislila: „Ako nešto treba žrtvovati, u redu je ako je to Učiteljev aranžman. No ako je to logika starih sila da me novčano kazne, onda to ne prihvaćam! Otvorit će se pravi put!”

Na kraju su mi se neki članovi kluba javili da mogu pomoći na štandu. Bila sam prisutna na štandu dva dana tijekom jutarnjih aktivnosti na kampusu, a ostalo su pokrili drugi praktikanti. Uspjela sam i održati nastavu sva tri dana! Sve je bilo uistinu usklađeno.

Jasno sagledati mentalitet KPK

Sudjelovanje u aktivnostima kluba uvijek donosi prilike za poboljšanje xinxinga i postizanje novih razumijevanja. Oni ponekad isplivaju na površinu tijekom velikih događaja na kampusu pri početku semestra, ali također isplivaju na površinu u malim interakcijama između članova kluba. Jedna takva naizgled mala točka nedavno je isplivala na površinu i smatram da je treba podijeliti sa svima.

Mlada kineska praktikantica me kontaktirala s pitanjem o novcu koji je dostupan za aktivnosti našeg kluba. Sveučilište klubovima godišnje daje određenu svotu novca pa je htjela vidjeti može li se dio tog novca iskoristiti za okupljanje mladih praktikanata, jer su tražili načine kako pokriti troškove. Pitala sam je za više detalja i shvatila da je govorila o okupljanju tijekom aktivnosti nacionalne Fa konferencije, a ne o aktivnostima vezanim uz klub.

Tada sam otvoreno odgovorila da, iako imamo nešto novca na klupskom računu, ne osjećam se ugodno koristiti se tim novcem za bilo kakve aktivnosti osim klupskih. Samo zato što je u pitanju budući skup mladih praktikanata, a možda će biti prisutni i naši članovi kluba, to zapravo nije klupska aktivnost. Objasnila sam da korištenje klupskog novca za nešto što nije u skladu sa sveučilišnim odredbama za sponzorstvo ne bi bilo u skladu s Zhen. Ona se složila i nije bilo daljnjih razgovora ili problema.

Međutim, pomislila sam da nije slučajno što mi je postavljeno to pitanje. Nije li ova situacija slična onoj u kojoj sam pribjegla običajima običnih ljudi kada sam kontaktirala bivšu praktikanticu da iskoristim njezine poslovne detalje ne bih li rezervirala dvoranu za konferenciju? Shvatila sam da je otprilike u isto vrijeme na Minghui.org objavljeno nekoliko članaka na temu pravilnog rukovanja novcem, tako da je to očito nešto o čemu vrijedi razmisliti.

Dolazim iz bivše socijalističke zemlje u kojoj su ljudi samo uzimali stvari iz svojih tvrtki da ih koriste kod kuće ili bi koristili materijale s posla za osobne aktivnosti, misleći da to nije velika stvar. Pojmovi poput: „to je zajedničko vlasništvo", „ovo je za sve" ili „nije velika stvar ako uzmemo od jednoga da bismo dali drugome" su komunističke prirode, prema mom shvaćanju. Povremeno sam se tako ponašala s malim stvarima kao što je prinatnje osobnih stvari u uredu, misleći da to nije velika stvar i da ne otuđujem njihove resurse. Ta mlada kineska praktikantica me pitala postoje li sredstva koja bi mogla otići iz jednog računa za nešto drugo, samo djelomično povezano.

Praktikanti često govore o kulturi KPK, tj. o mentalitetu koji proizlazi pod vladavinom KPK, ali smatram da takav opis olakšava zapadnjacima da pomisle da su imuni na to. Po mom iskustvu, to nije samo kineski komunistički problem, to je komunistički problem, koji se može sagledati i kao razne socijalističke ideje. Zapadnjaci itekako nisu imuni na to.

U svakodnevnom društvu, ako se novac ili resursi ne koriste točno unutar utvrđenih parametara, to je zlouporaba sredstava i to je protuzakonito. Iako znam da mlada praktikantica nije imala loše namjere, osjećala sam da je uvid relevantan i da je moja dužnost uključiti i ovu točku u moje iskustvo. Nadamo se da će biti korisno u razotkrivanju i čišćenju svih komunističkih elemenata u svima nama.

Hvala Vam, Učitelju!

Hvala vam, kolege praktikanti!

(Predstavljeno na Australskoj Fa konferenciji 2022.)

Copyright © 2024 Minghui.org. All rights reserved.

Mediji

Prijavite se

na naš newsletter

© Copyright Minghui.org 1999-2024