(Nastavak iz 1. dijela)
Tokom posljednje predstave Shen Yuna u Northamptonu, UK, održane u nedjelju, 21. januara 2024., vidio sam mnoge scene u drugim dimenzijama. Želio bih podijeliti one najdirljivije.
Tokom posljednje pjesme, iz tijela publike su izašli veliki kraljevi i kraljice iz starih vremena, sa krunama i sjajnim odorama, sjedeći na svojim prijestoljima sa zlatnim oreolima nad glavama. Svako je bio visok skoro kao pozorište. Pažljivo su slušali pjesmu, naginjući se i lijući suze, dirnuti velikom dobrodušnošću teksta i pjevača. Dok su plakali, iz njihovih su oreola stotine i stotine bića počele juriti uvis, idući ka svojim nebeskim domovima. I ovi kraljevi i kraljice su mogli ići gore, ali su htjeli da se zadrže ovdje dole da saslušaju cijelu pesmu, jer nikada prije nisu čuli takvu dobrodušnost. Ali su njihova bića letjela kući poput mjehurića koji iskaču iz kipuće vode. (Nisam mogao prestati plakati zbog ogromne dobrodušnosti pjesme i pojave ovih davno zaboravljenih kraljeva i kraljica koji su spašeni sa svim njihovim bićima.)
Na posljednji stih pjesme, "otvara se nebeski put", otvorila se zlatna kapija i veliki kraljevi i kraljice na svojim prijestoljima su odmah poletjeli u nebo u zlatnom mlazu. Ali neki su kasnili i ostali su obješeni iznad publike, povezani sa glavnom sviješću osobe.
Zavjesa se spustila, pojavili su se voditelji i najavili posljednju tačku. Ali jedan voditelj je napravio malu grešku u rečenici, zbog čega su glavne svijesti nekih članova publike na trenutak izgubile fokus i isključile se iz zlatnog mlaza nebeskih kapija. Kada se to dogodilo, kraljevi i kraljice (i njihova bića) su se zaglavili u limbu – zbunjeni, viseći, ni na nebu ni na zemlji – i nisu mogli ući u tok da bi otišli kući. Tek kada je glavna svijest člana publike postala usredsređena i mogla prihvatiti riječi i dijelove predstave, ona bi ušla u tok koji je kroz kapiju išao u nebo omogućavajući njihovim kraljevima i kraljicama da polete gore.
U posljednjem dijelu predstave, kada se Buda pojavio i okrenuo zlatni točak, ovi kraljevi i kraljice su brzo poletjeli u nebo. I milioni drugih bića su tada izašli iz ljudskih pora u gustim količinama, ulazeći u tok zlatne kapije kao para koja izlazi iz ekspres lonca, sa svakim bićem kao jednim molekulom pare – sva su poletjela u nebo u zracima zlatne svjetlosti.
