Smještene na suprotnim stranama zemaljske kugle, razlika između SAD i komunističke Kine je kao dan i noć. Jedan primjer za to je politički i pravosudni sistem.
Da bi zaštitila demokratiju i prava građana, američka vlast je podijeljena na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Ovaj sistem kontrole i ravnoteže na saveznom i državnom nivou efikasno sprječava zloupotrebu ovlaštenja.
Kineski ustav, s druge strane, navodi vodstvo Komunističke partije Kine (KPK) u članu 1. Nadalje, KPK može tumačiti i zloupotrebljavati zakone po svojoj volji, navodeći za to političke razloge. To se dogodilo mnogo puta tokom brojnih režimskih političkih kampanja, poput masakra na Trgu Tiananmen 1989. i progona Falun Gonga od 1999. godine. KPK u suštini smatra da je kineski pravosudni sistem oruđe za kontrolu građana prema potrebi.
Ukorijenjena u komunističkoj ideologiji, KPK nema plan da usvoji demokratiju ili podjelu vlasti kao što to čine SAD. Slijedeći Komunistički manifest, KPK uzima “oslobađanje” svijeta kao svoju misiju. Ovo čini SAD i njihov pravosudni sistem glavnom preprekom za KPK.
Nažalost, svojim sistematskim ispiranjem mozga, infiltracijom i političkim pritiskom, kako za vrijeme tako i nakon hladnog rata, KPK je postigla značajan napredak ka svom cilju. U nastavku slijede neki primjeri.
Stokholmski sindrom iz 1950.-ih
Mao Cetung je jednom, 1955. godine, dao instrukcije Wu Lengxiju, tadašnjem predsjedniku novinske agencije KPK Xinhua: “Moraš preuzeti kontrolu nad Zemljom kako bi cijeli svijet mogao čuti naš glas.” Ispostavilo se da je ova politika daleko izvan moći medija KPK.
Ying Ruocheng, kineski pozorišni i i filmski glumac, kao i prevodilac, napisao je u svojoj autobiografiji Voices Carry o tome kako su on i njegova supruga radili kao agenti državne sigurnosti da bi se sprijateljili sa strancima u zamjenu za informacije. Nakon što je prijavio kolege koji su mu bili u posjeti, W. Allyn Rickett i njegovu suprugu Adele, kao špijune, gradonačelnik Pekinga Peng Zhen zamolio ga je da prikupi dokaze.
Wu je u svom domu organizovao zabavu i pozvao mnoge goste, uključujući bračni par Rickett. Ohrabrujući ih da slobodno komentiraju aktuelne događaje, Wu je tajno zapisao njihove komentare i predao ih državnim bezbjedonosnim organima, što je dovelo do njihovog hapšenja u julu 1951. godine.
U to vrijeme, KPK je već pokrenula kampanju za reformu misli. Vježbajući sofisticirane vještine ispiranja mozga, službenici KPK naložili su pravosudnom sistemu da bračnom paru Rickett pruži neke udobnosti koje obični zatvorenici nisu imali, pored zastrašivanja i podsticanja da sarađuju s KPK. Par se pokajao sa zahvalnošću na način sličan Stockholmskom sindromu (mada je taj termin skovan tek 1970-ih) i okrenuo se komunizmu.
Nakon puštanja na slobodu 1955. i kasnijeg povratka u SAD, par je objavio Prisoners of Liberation 1957. godine, visoko hvaleći superiornost socijalizma, posebno njegovog pravosudnog sistema. U to vrijeme, Makartizam (također poznat kao Second Red Scare) je upravo završio, a knjiga je pomogla širenju komunističke propagande kako je Mao očekivao.
Dalekosežan uticaj
Godine 1995., Ministarstvo energetike SAD (DOE) je posumnjalo da su Kinezi ukrali nacrete za W88, visoko sofisticiranu nuklearnu bojevu glavu, i iskoristili to za uspješno testiranje neutronske bombe 1988. DOE je otvorio administrativnu istragu o sigurnosti nuklearnih laboratorija SAD, a FBI se pridružio istrazi 1996. godine.
I FBI i DOE su se fokusirali na Wen Ho Leeja, tajvanskog naučnika koji je radio u Los Alamosu, zbog sumnjivog ponašanja koje je godinama pokazivao. Prvi put se pojavio na FBI-ajevom radaru tokom Tiger Trap istrage 1982. Kasnije je otkriveno da je Lee na Tajvan poslao dokumente koji su bili otisnuti oznakom NOFORN (bez inostrane distribucije). Također nije prijavio (kako je trebalo) sastanak sa kineskim naučnikom sve do deset godina nakon toga. Osim toga, premjestio je datoteke nacrta oružja na nezaštićenu mrežu, čineći ih dostupnim izvan laboratorija. Na osnovu ovih dokaza, FBI je uhapsio Leea u decembru 1999. godine.
Nakon Leejevog hapšenja, KPK je mobilizirala velike snage da utiče na američko pravosuđe. Koristila je Prekomorsku kinesku federaciju, Udruženje kineskih studenata i naučnika, Amerikance Kineze u SAD i medijsko javno mnijenje koji su hapšenje Leeja označili kao rasnu diskriminaciju i rasni progon. U to vrijeme, tadašnji predsjednik Bill Clinton je također aktivno lobirao kod Kongresa i međunarodne zajednice za pristupanje Kine Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO).
Na kraju, Lee je optužen samo za nepropisno rukovanje zaštićenim podacima, što je samo jedna od prvobitnih 59 tačaka za koje je optužen. Izjasnio se krivim u sklopu sporazuma o priznanju krivice.
Duboka infiltracija
Godine 2013. vodstvo KPK je predložilo “zajednicu zajedničke sudbine čovječanstva”. Službeni prijevod je kasnije promijenjen u “zajednica sa zajedničku budućnost čovječanstva” kako bi se ublažio njen ton. U suštini, to je značilo uspostavljanje novog svjetskog poretka predvođenog KPK.
Prodor u SAD kroz takozvani pravni rat je kritičan korak i dugoročna strategija. Antonio Graceffo, ekonomski istraživač i univerzitetski profesor, je o ovoj strategiji pisao u svojoj knjizi Izvan pojasa i puta: Kineska globalna ekonomska ekspanzija. Preciznije, KPK bi dovela neke svoje lojalne sljedbenike u SAD, obezbjedila im pune stipendije i sredstva za pohađanje pravnih fakulteta, dobivanje advokatske licence i osnivanje advokatske firme. KPK bi tada mogla poslati više ljudi u ove advokatske firme.
Iako su ovi agenti KPK dobro upućeni u američke zakone i politiku, u njihove umove je usađena ideologija KPK i kineski nacionalizam. KPK ih može iskoristiti za vlastitu korist i vršiti pritisak na njih koristeći njihove rođake u Kini kao monetu za pregovaranje. Kao rezultat toga, oni su dužni služiti KPK.
KPK također može koristiti ove agente za uspostavljanje prekograničnih poslovnih odjela u poznatim američkim odvjetničkim firmama kako bi izvršili zadatke koje KPK želi da završe. Oni bi indirektno ili direktno pružali pravne usluge koje štete interesima SAD i koriste prekograničnom poslovanju kineskih državnih preduzeća, vojno-civilnih integracijskih preduzeća ili elita KPK. Mogli bi pomoći kineskim kompanijama da kupuju druge kompanije, izađu na berzu i monopolišu tržište SAD, kao i da izbjegnu američke sankcije.
Suzbijanje infiltracije KPK
Pošto je 1999. godine pokrenula progon Falun Gonga u Kini, KPK sada izvozi progon u SAD tako što pokreće pravni rat za napad na Falun Gong i Shen Yun.
Razlog zašto je KPK uložila toliko truda u suzbijanje Falun Gonga je taj što se Falun Gong praktikanti ne mogu podmititi ili zastrašiti da bi se ostvarili ciljevi KPK. Umjesto toga, Falun Gong praktikanti jednostavno žele da se duhovno uzdignu slijedeći principe Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Ali su vjera i nezavisna misao stvari koje KPK ne može tolerisati, jer njena totalitarna vladavina ovisi o kontroli ljudskog uma. Kad bi svi razmišljali slobodno, izgubio bi se ideološki stisak Partije.
Falun Gong nema neprijatelja. Oni koji služe kao agenti KPK u vođenju pravnog rata protiv Shen Yuna i Falun Gong praktikanata u suštini pomažu KPK da postigne svoj cilj, bilo namjerno ili nenamjerno.
