Epidemija korona virusa je izbila u gradu Wuhan u Kini krajem 2019. godine. U roku od nekoliko mjeseci ova je regionalna epidemija prerasla u globalnu pandemiju.
Dok se ljudi u preko 200 zemalja i regija bore protiv bolesti i traže lijek, željeli bismo predstaviti holistički prikaz onoga što možemo naučiti iz pandemije: o našem društvu, modernoj nauci i kulturi, kao i o istoriji.
Nadamo se da će ovaj četverodijelni prikaz pomoći našim čitaocima da shvate da se pandemija ne bi dogodila bez stalnog serviranja pogrešnih podataka od strane Komunističke Partije Kine (1. dio). Ispitujemo i teorije odakle je došao koronavirus (2. dio) i kako je sve počelo (dio 3).
Razumijevanje pandemije u kontekstu kulture i istorije (4. dio), s druge strane, nudi mogućnost da preispitamo naše principe i moralne postulate dok se pripremamo za sljedeće poglavlje istorije.
Slijedi kratak prikaz serije:
1. dio: Vremenski prikaz i analiza
Poglavlje 1: Prikrivanje epidemije u Kini
Poglavlje 2: Hoće li se takva tragedija ponoviti?
2. dio: Misteriozni virus - odakle je došao?
Poglavlje 3: Teorija o porijeklu iz SAD
Poglavlje 4: Teorija o porijeklu iz Kine
3. dio: Misteriozni virus - kako je sve počelo?
Poglavlje 5: Teorija da je virus vještački stvoren
Poglavlje 6: Teorija o prirodnom porijeklu virusa
4. dio: Preispitivanje savremene nauke i vraćanje tradicionalnim vrijednostima
Poglavlje 7: KPK predstavlja neviđen izazov za čovječanstvo
Poglavlje 8: Razmišljanje o drevnoj mudrosti
(Nastavak od 2. dijela)
3. dio: Misteriozni virus - kako je sve počelo?
Kao što je već rečeno u drugom dijelu, u opticaju je bilo više teorija o porijeklu koronavirusa (vidi sliku dolje). Jedna se vrsta teorija odnosi na to odakle je virus krenuo, a druga ispituje kako je virus počeo. Kako je prikazano na narednoj slici, pokrivamo mjesta odakle je virus krenuo u 2. dijelu i ispitujemo argumente koji idu u korist teorije da je virus američkog porijekla (poglavlje 3) i da je kineskog porijekla (poglavlje 4). Treći nastavak razmatra o tome kako je virus pokrenuo i iznosi argumente u korist teorije da ga je stvorio čovjek (poglavlje 5) i teorije o njegovom prirodnom porijeklu (poglavlje 6).
Poglavlje 5: Teorija da je čovjek stvorio ovaj virus
Do sada su glavni argumenti koji podržavaju teoriju da je čovjek stvorio ovaj virus koncentrisani oko njegovog proteinskog šiljka (S-protein), kao i dijela umetnute sekvence koji izgleda kao da je nastao umetanjem vještačkog vektora korištenog za DNK manipulaciju.
1. Proteinski šiljak novog virusa sadrži jedinstveno mjesto rezanja koje nije prisutno kod njegovih bliskih srodnika.
Naučnici su otkrili da S-protein novog koronavirusa ima poseban fragment sekvence koja se može cijepati posebnim proteinom u ćeliji domaćina. Nakon što je redoslijed presječen proteinom zvanim furin, virus dobija sposobnost ulaska u ćeliju domaćina i inficira više organa.
Neki su tvrdili da je mjesto cijepanja virusa furinom jedinstveno i da nije pronađeno kod njegovih bliskih srodnika, drugih koronavirusa, ali neki naučnici ističu da takav niz prirodno postoji i kod drugih virusa, uključujući neke koronaviruse koji nisu izravno povezani sa novim virusom.
Iako bi neki mogli tvrditi da je ubacivanje mjesta rezanja furinom virusom nastalo genetskom manipulacijom, jer je to proces dobro poznat u bioinžinjeringu, ne može se potpuno isključiti mogućnost da je virus preuzeo slijed iz same okoline, s obzirom na činjenicu da je koronavirus RNA virus, koji nije stabilan i stalno mutira i uzima nizove iz okruženja (proces zvan genetska rekombinacija).
Kao rezultat toga, samo mjesto uboda furinom nije dovoljno za zaključak da je virus proizvod laboratorijske manipulacije.
2. Indijski istraživači su tvrdili da virus sadrži HIV sekvence
Postoje i neki drugi argumenti u vezi sa virusnim S-proteinom koji sadrži HIV sekvence. Reprint članka autor Bishwajita Kundua i drugih sa Univerziteta u New Delhiju je objavljen u bioRxiv krajem januara mjeseca. Indijski je tim primijetio da su četiri umetka u virusni S-protein jedinstvena. Oni nisu prisutni u drugim koronavirusima, a aminokiseline su zapravo identične ili slične proteinima u virusu HIV-a. Wuhanski virus "vjerovatno nije nastao iz sretnog slijeda prirodnih događaja", napisali su autori. Međutim, dva dana kasnije, indijska je ekipa povukla ovaj rad.
3. Novi virus sadrži niz sličan onome iz umjetnog p-Shuttle SN Vector
Drugi argumenti koji tvrdi da je Wuhanski virus razvijen u laboratoriji je zasnovan na članku Jamesa Lyons-Weilera, objavljenog 30. januara 2020. godine, koji je prethodno radio na Univerzitetu u Pittsburghu kao bioinformatičar.
U svom je članku Lyons-Weiler napisao kako je opazio da je genska sekvenca Wuhanskog virusa 67% identična p-Shuttle SN Vectoru, koji se koristi u mnogim laboratorijima za proizvodnju vakcine protiv SARS. On zatim razmatra mogućnost da je novi koronavirus, virus koji je stvorio čovjek – a koji se koristi za istraživanje vakcine protiv SARS-a.
Drugi istraživač, Steven Salzburg, računarski biolog i profesor Medicinske škole Johns Hopkins, je pretražio sekvencu virusa u bazi podataka na NCBI (Nacionalnom centru za informacije o biotehnologiji), i tom prilikom utvrdio da su glavni nalazi bile sekvence drugih koronavirusa kod šišmiša, ali ne i vektora.
Salzburg je tvrdio da bi, ako je virusni niz došao iz vektora, on bio "gotovo identičan", a ne [67%] "udaljeno povezan".
Poglavlje 6: Teorija o prirodnom porijeklu
Obzirom na prethodno pobijanje teorije da je virus stvorio čovjek, nijedan čvrsti dokaz ne bi mogao potkrijepiti argument da je virus ustvari nastao u laboratoriji. Mnogi se naučnici slažu da je novi koronavirus vjerovatno bio prirodni virus koji je nastao u šišmišima.
1. Virus šišmiša ima najbližu vezu s novim koronavirusom, ali mu je potreban međudomaćin da olakša mutaciju
3. februara 2020. godine, Shi Zhengli je objavila članak u prestižnom časopisu Nature, naslovljen „Izbijanje pneumonije povezane s novim koronavirusom vjerovatno vodi porijeklo od šišmiša“.
U ovom radu, Shi izvještava da je čitavim genomskim sekvenciranjem koju je njen tim identifikovao koronavirus kod šišmiša i koji nosi ime RaTG13, u 96,2% identičan s novim koronavirusom. Ovo je dosad najsličniji prijavljeni soj nalik novom koronavirusu.
Sličnost od 96,2% ne znači da je virus šišmiša direktno mogao zaraziti ljude i biti odgovoran za trenutnu pandemiju. Prema Trevoru Bedfordu, stručnjaku za bioinformatiku sa Univerziteta u Washingtonu, obično bi bilo potrebno od 25 do 65 godina da virus šišmiša dovoljno mutira da postane 100% identičan trenutnom koronavirusu.
Međutim, novi koronavirus je izbio prije samo nekoliko mjeseci, i nije bilo dovoljno vremena da virus šišmiša eliminira 3,8% razlike (= 100% - 96,2%) i postane koronavirus da bi direktno zarazio ljude.
Jedina mogućnost da virus šišmiša brzo mutira u koronavirus bi bila putem domaćina posrednika. Drugim riječima, ako je virus šišmiša zarazio međudomaćina, koji bi onda virus proširio na ljude, to bi znatno ubrzalo brzinu mutacije. Richard Ebright sa Univerziteta Rutgers tvrdio je da je "stopa mutacije možda bila različita dok je prolazila kroz različite domaćine prije ljudi."
Traje potraga da se identifikuje međudomaćin(i). U prethodnim epidemijama zoonotskih bolesti (bolesti koje su se širile sa životinje na čovjeka), SARS 2003. godine u Kini i MERS u Saudijskoj Arabiji 2012. godine, ustanovljeno je da su oni nastali kada su virusi šišmiša koristili azijsku palminu cibetku i deve kao međudomaćine, prije nego što su se vratili na čovjeka i uzrokovali bolesti.
U vrijeme kada je epidemija virusa izbila u Wuhanu u zimu 2019. godine, šišmiši su već bili prešli u stanje hibernacije i na tržnici morskih plodova nije bilo prodaje šišmiša. Tako da je moguće da je virus mjesecima ili čak duže bio u okruženju i prošao sveobuhvatan proces mutacije, prije nego što je razvio smrtonosne osobine.
U potrazi za domaćinom međuposrednikom se pojavilo nekoliko kandidata, uključujući kunu, tvora, pa čak i kornjače. Premda se lista suzila na pangolina (ljuskavca) kao na vrlo mogućeg kandidata, uskoro se pokazalo da to nije moguće.
Pangolin živi u toplom okruženju i mora boraviti u suptropskom okruženju različitom od Wuhana. Njegova je prehrana ograničena na mrave i termite. On također ima slab probavni i respiratorni sistem. Pangolini se veoma lako razboljevaju, a bolest je često smrtonosna. Zbog tih razloga pangolin nije pogodan za uzgoj u zatočeništvu. U stvari, Kina ne odobrava njihov promet, pa pangolini potiču iz krijumčarenja i jako malo ih je živih.
Da su pangolini bili domaćini posrednici, prvi bi pacijenti bili krijumčari. Epidemija bi također izbila na raznim lokacijama, jer Wuhan nije krijumčarski distributivni centar.
Zbog slabog respiratornog sistema, pangolini se lako razbole nakon infekcije koronavirusom. Ako su bolesni, mogli bi umrijeti prije nego što prošire bolest.
Istraživači sa Južnokineskog poljoprivrednog univerziteta su u jednom trenutku objavili da njihov rezultat sekvenciranja virusa izoliranog od pangolina dijeli 99% sličnosti s novim virusom, ali se kasnije pokazalo da je u pitanju bila loša komunikacija unutar istraživačkog tima i da je stvarna homologija genoma između virusa pangolina i Wuhanakog virusa samo 90%.
Za SARS je 2003. godine utvrđeno da je palmina cibetka bila domaćin posrednik virusu šišmiša koji je onda zarazio ljude, nakon što je Shi Zhengli pronašla virus kod palmine cibetke koji je 99,8% identičan SARS-u. Dakle, 90-postotna homologija kod pangolina nije bila dovoljna da se potvrdi da su pangolini krajnji posrednički domaćin za kojim su naučnici tragali u vezi s novim koronavirusom.
Iako ne postoji konačan odgovor na to ko bi mogao biti domaćin, posrednik koronavirusa, praćenje istrage koja je Shi Zhengli dovela do pronalaska izvora SARS-a iz 2003. godine pruža trag o tome kako je virus šišmiša otkriven prije mnogo godina možda na kraju postao koronavirus.
Shi je trebalo 7 godina da bi konačno pronašla orginalno porijeklo SARS-a, vrlo vjerojatno da je to soj RaTG13, iz špilje šišmiša u gradu Kunming, provincija Yunnan. Ali onda se postavlja pitanje kako je virus šišmiša, koji je ona pronašla, prešao 1.000 milja od Kunminga do Wuhana, prije nego što je prešao na nepoznatog posrednika?
Predstavljamo da postoje dva moguća puta (vidi sliku dole): prvo, Njen je istraživački tim donio virus koji je onda iscurio u okolinu kroz pogrešno postupanje sa laboratorijskim životinjama; drugo, članovi Shiinog tima su bili zaraženi virusom šišmiša i nesvjesno su postali prva generacija posrednika domaćina prije nego što su virus prenijeli na sljedećeg domaćina (životinju), a onda je ponovo preskočio na ljude i prouzrokovao pandemiju.
2. Virus šišmiša koji je Shi otkrila je procurio u okolinu putem pogrešnog rukovanja laboratorijskim životinjama
Premda mnogi ljudi sumnjaju da je virus procurio iz laboratorije za virologiju Wuhan, a također je široko poznato da kineske istraživačke laboratorije često imaju slabu sigurnosnu zaštitu, ipak nije lako da virus procuri iz laboratorije.
Prije svega, laboratorije BSL-4 su rijetke i dizajnirane su za visoko opasne mikrobe. Koriste se za rukovanje smrtonosnim mikrobima za koje nema lijeka ili vakcine kao što je virus ebole.
Od ljudi koji rade u laboratoriji se traži da promijene odjeću prije ulaska i da se tuširaju na izlasku. Svi materijali se također dekontaminiraju prije izlaska. Pored toga, potrebno je nositi i odgovarajuću ličnu zaštitnu opremu, kao i potpuno odijelo sa pozitivnim pritiskom.
BSL-4 laboratorija je izuzetno izolovana - često se nalazi u zasebnoj zgradi ili u izolovanom i ograničenom traktu zgrade. U laboratoriji se nalaze i posebna linija za dovod i odvod zraka, kao i vakuumske linije i sistemi za dekontaminaciju.
Šta više, operator u laboratoriji BSL-4 je često povezan sa kolegama iz laboratorije video nadzorom. To onemogućava radnicima u laboratoriji da namjerno ispuste patogene.
Ali je rečeno da još uvijek postoje i neki drugi načini da virus izađe iz laboratorija.
2.1 Loše postupanje sa laboratorijskim životinjama
Jedna je osoba na internetu, Wu Xiaohua, u februaru 2020. godine, pokrenula pitanja sigurnosti kod laboratorijskih životinja kazavši da „Neke laboratorije imaju vrlo loše upravljanje u vezi sa ovim i često prodaju laboratorijske životinje radi profita. Na primjer, psi su odgajani kao kućni ljubimci (Medicinski fakultet Union je to već ranije činio) ... S mrtvim tijelima laboratorijskih životinja se također postupalo neprimjereno. Umjesto da plaćaju skupi troškove spaljivanja, Južni medicinski univerzitet i drugi su prodavali, uključujući makake, kao divlje životinje.
„Video sam studente kako u laboratoriji kuhaju posebna jaja bez patogena [za proizvodnju vakcina] za hranu; Labinske su svinje bile klane, a meso dijeljeno osoblju laboratorija .... Neki su laboratorijske miševe držali u džepovima i odgajali ih kao kućne ljubimce ...
„Mutacija i rekombinacija virusa se mogu dogoditi slučajno. Ali, upravljanje laboratorijima ima puno problema."
S obzirom da je ono što je Wu rekao stvarnost i postojalo je u mnogim kineskim laboratorijima, nijedan naučnik nije odbacio njegovu poruku.
Ni Službeni mediji KPK nisu reagovali na Wuovo mišljenje; umjesto toga su rekli da laboratorija BSL-4 ima visoku sigurnost i negativan pritisak koji sprečava slučajno curenje.
Ali ako je Institut za virusologiju Wuhan nesposoban da sadrži patogene zbog lošeg rukovanja laboratorijskim životinjama, to bi samo ugrozilo njegove mjere sigurnosti.
Prema pravilima, mrtve se laboratorijske životinje trebaju prvo dezinfikovati na površini, staviti u zatvorene vreće i čuvati u zamrzivačima. Kao i drugi medicinski infektivni otpad, oni se zatim šalju u spalionicu za spaljivanje u dva stupnja, što predstavlja proces koji traje najmanje 4 sata pri čemu otpad sagorijeva na 1.800 ºF (oko 1.000° C).
Institut za virusologiju Wuhan nema svoju spalionicu i svoje laboratorijske životinje šalje kooperantima na spaljivanje, uključujući miševe, svinje, ovce i tako dalje. Ovo je i način kako se laboratorijskim životinjama upravlja u zapadnim zemljama u skladu sa medicinskom etikom.
Ali u Kini, u kojoj vlada KPK, u tome može biti ozbiljnih propusta.
Ljudi mogu misliti da bi nakon formalinskog tretmana i zamrzavanja laboratorijske životinje mogle biti jedino spaljene. U Kini se, međutim, može svašta dogoditi.
Jednostavno ukucavanjem u Baidu, popularni kineski internetski pretraživač, s ključnim riječima "formalin" i "meso" vas može dovesti do velikog broja web stranica s informacijama o tome kako se koristi toksični formalin za očuvanje mesa. Preciznije, tretman formalinom bi trulo meso, ili meso mrtvih životinja, učinio da izgleda svježe.
Nakon što se mesu doda omekšivač (koji sam po sebi može biti otrovan jer se za održavanje svježeg izgleda mesa koriste nitriti) i ostalih začina, potrošači bi vjerovatno uživali u okusu ne znajući šta je u njemu.
Očigledno je da čak i ako laboratorijski radnici pažljivo prate sve postupke, ono što se događa izvan laboratorija je izvan njihove kontrole i još uvijek može omogućiti da patogen inficira ljude bez ikakvih ograničenja.
U gore navedenim diskusijama, Wu Xiaohua je osporio tvrdnju Shi Zhengli o sigurnosti laboratorija. Shi na to nije odgovorila, vjerovatno zato što je rukovanje laboratorijskim životinjama bilo nešto izvan njenih odgovornosti.
Na web stranici za društvene medije Weibo se 17. februara pojavio članak u kojem se tvrdi da je Wang Yanyi, direktorica Instituta za virusologiju Wuhan, izazvala curenje patogena.
„Ja sam Chen Quanjiao, istraživačica na Institutu za virusologiju Wuhan, a moj matični broj je 422428197404080626“, pisalo je u postu, u kojem dalje stoji da je Wang unaprijeđena na svoju funkciju zbog svog supruga Shu Hongbinga, člana Kineske akademije nauka i dekana Medicinskog fakulteta Univerziteta Wuhan.
„Ona [Wang] često uzima neke životinje iz laboratorija i prodaje ih prodavcima na tržnici morskih plodova u Huananu“, kaže se u postu.
Nakon ovog posta, međutim, policija je Chen ušutkala i pritvorila. Doznalo se da su je zvaničnici pokušali prisiliti da javno na TV-u povuče ove izjave. Nejasno je da li je ona pristala na njihov zahtjev.
Chen je kasnije puštena, ali ni ona ni njena porodica više nisu bili voljni razgovarati o tome. „Ne želimo da upadamo u probleme“, kazao je jedan član porodice.
2.2 Sistemski kvar
Ono što su rekli Wu Xiaohua i Chen Quanjiao, je potkrijepljeno brojnim dokazima. Li Ning, član Kineske akademije nauka na Kineskom poljoprivrednom univerzitetu je 2. januara 2020. godine osuđen je na 12 godina zatvora. Prema presudi (krivični slučaj br. 15 iz okruga Songyuan za 2015. godinu), Li je pronevjerio 37,6 milijuna yuana iz naučnih fondova, među kojima je 10,2 milijuna yuana došlo prodajom odbačenih laboratorijskih životinja i mlijeka. Li je prodavao genetski modifikovane krave i mlijeko iz laboratorije potrošačima i time se obogatio.
Ni Kinesko poljoprivredno sveučilište, niti Institut za virusologiju Wuhan nemaju efikasne sisteme praćenja sigurnosti. Baš kao i sama KPK, postupak samokontrole obično se zanemaruje. Tek nakon što izbiju veliki problemi, ljudi saznaju za njihovo postojanje.
Što se tiče onoga o čemu je Chen izvijestila, profit od prodaje životinja nije toliki. Među životinjama s Instituta za virusologiju Wuhan, miševi se ne prodaju dobro, a broj svinja, pasa, ovaca, zečeva ili zmija je mali (jer se laboratorija razlikuje od poljoprivredne laboratorije). Veća suma bi mogla poticati od dijela naučnog fonda koji je namijenjen za zbrinjavanje medicinskog otpada (uključujući spaljivanje laboratorijskih životinja).
Neki bi pohlepni kooperanti mogli biti plaćeni od istraživačkih ustanova (poput Instituta za virusologiju Wuhan) za spaljivanje, a onda također zaraditi novac prodajom laboratorijskih životinja umjesto da ih spaljuju kako je navedeno u njihovim ugovorima.
Nakon izbijanja koronavirusa, kineski vođa Xi Jinping je u februaru mjesecu rekao da laboratorijsku biološku sigurnost treba tretirati kao pitanje nacionalne sigurnosti. Sutradan je Ministarstvo za nauku i tehnologiju donijelo nove propise u dokumentu pod nazivom „Vodeća mišljenja o jačanju upravljanja biološkom sigurnošću u mikrobiološkim laboratorijama koje se bave naprednim virusima na istom nivou kao i novi koronavirus“.
Ostaje nejasno koliko bi takvi propisi bili efikasni. Kao što je već napisano u 1. dijelu serijala, KPK je imala sve resurse na raspolaganju za prepoznavanje, prijavljivanje i objavljivanje epidemija poput koronavirusa. Ali kada su doktori, naučnici i laboratoriji za testiranje identificirali koronavirus i to prijavili višim nivoima, oni su ih utišali i kaznili.
Što se tiče rukovanja laboratorijskim životinjama, ovo pitanje uključuje temeljnu društvenu odgovornost i etiku. To je i izvan propisa, o čemu se govori u 4. dijelu.
Nažalost, pošto su medicinski stručnjaci bili ukoreni kad su počeli podizati svijest o epidemiji, policija je, 31. decembra, naredila dubinsko čišćenje tržnice morskih plodova Huanan i ona je zatvorena 1. januara.
Ova serija provedenih aktivnosti je otežala daljnje istraživanje tržnice morskih plodova, za koje su kineske vlasti tvrdile da je virus prvi put izbio baš ondje gdje su prodavane neke mrtve životinje koje odbacio virusološki laboratorij.
3. Virus koji je Shi otkrila je zarazio njen tim i olakšao njegovo kasnije prenošenje
Druga moguća ruta prenošenja virusa sa šišmiša na nepoznatog međudomaćina bi vodila preko članova tima gospođe Shi.
Da bismo mogli sagledati cjelovitu sliku ove mogućnosti, moramo pogledati što je Shi učinila nakon izbijanja epidemije SARS-a 2003. godine.
3.1 Retrospekcija otkrića SARS-a
Nakon epidemije SARS-a iz 2003. godine, Shi i njen tim s Instituta za virusologiju u Wuhan su krenuli u potragu za porijeklom epidemije, kako bi se spriječilo izbijanje budućih velikih epidemije.
Tragali su sedam godina i išli na mnoga mjesta tragajući za virusima. Nisu znali da li će uspjeti sve dok jednog dana nisu naišli na špilju sa šišmišima u Kunmingu u provinciji Yunnan.
Shi je bila oduševljena kada je, nakon sekvencioniranja virusa, otkrila da je prirodni virus iz šišmiša u 97% homologan virusu SARS-a.
Nakon još pet godina uzorkovanja i analiza, tim gospođe Shi je dokazao da je ova vrsta šišmiša bila izvor virusa SARS u radu objavljenom u časopisu Nature 2013. godine.
Shi je predložila slijedeći put širenja zaraze virusom2003 SARS:
SARS virus iz šišmiša u mjestu Yunan preko azijske cibetke u Yunanu (iz uzgoja u zatočeništvu) preko provincije Guangdong, gdje su cibetke prodavane, a virus je na kraju evoluirao u epidemiju SARS-CoV kod ljudi.
Kolege gospođe Shi su veoma cijenili njen rad, koju su zbog zasluga prozvali "žena šišmiš".
3.2 Moguća infekcija članova tima
Kao što je prikazano na gornjim slikama, kada je tim Shiove proveo šest godina radeći u Yunnanu skupljajući uzorke virusa kod šišmiša, oni su radili u neposrednoj blizini slijepih miševa, uključujući uzimanje uzoraka. Neki nisu nosili maske za lice ili rukavice. Čak su i oni koji su nosili rukavice imali ugrize od šišmiša i krvarili.
Shi je objasnila da su samo onda, kad je u špilji bilo previše šišmiša i prašine, stavljali dodatnu ličnu zaštitnu opremu. „Iako šišmiši nose mnogo virusa, šansa da zaraze ljude je minimalna“, rekla je na predavanju u junu 2018. godine.
Ali je to moglo biti veoma rizično. Rad koji je objavio tim gospođe Shi u časopisu Virologica Sinica u martu mjesecu 2018. godine otkriva da je 3% stanovnika sela u oblasti u blizini špilje sa šišmišima imalo razvijena antitijela protiv koronavirusa, što je jasan pokazatelj prethodnih infekcija. Budući da se koncentracija antitijela s vremenom smanjila ispod nivoa detekcije, stvarna stopa infekcije mještana mogla bi biti veća.
Kako su zaraženi? Neki su vidjeli šišmiše kako lete selom, a jedna je osoba dodirivala mrtvog šišmiša; povremeno su neki dolazili u blizinu pećine. Ako je to bio slučaj, tim Shi je išao u pećinu proučavati šišmiše i njihova šansa da budu zaraženi je mogla biti mnogo veća. Samo što je virus bio netoksičan i infekcije nisu mogle izazvati bolesti.
Da napomenemo, šišmiši u pećinama, a posebno potkovičasti šišmiši, su prirodni domaćini SARS-a i drugih virusa. Oni nose sve vrste gena povezanih sa SARS-om. Kako virus stalno prolazi kroz razmjenu genetskih informacija (rekombinaciju), teško je predvidjeti što bi odatle moglo nastati. Na neki način se to može nazvati i Pandorina kutija.
Ako su članovi Shiinog tima bili zaraženi virusom i vratili ga u Wuhan, to bi također moglo objasniti zašto virus šišmiša RaTG13, koji su pripadnici tima Shi donijeli u epruveti, dijelio 96,2% sličnosti sa sekvencom Wuhanskog virusa, što je najbliži soj koji je do sada prijavljen.
To bi u određenoj mjeri moglo objasniti i zašto je Institut za virusologiju u Wuhanu do sada izvijestio o nula slučajeva zaraze. Članovi osoblja su već ranije mogli razviti antitijela iz prethodnog izlaganja nepatogenom virusu. To je slično primjeru kada je kontakt sa kravljim boginjama zaštitio mljekare od infekcije malim boginjama.
Ali da li bi otkrivanje antitijela kod članova tima pomoglo otkrivanju kako se bolest prenosi? Možda to ipak neće puno pomoći jer kada virus više nije aktivan, nivo antitijela također opada, a povećava se samo onda kad se susretne sa sličnim virusima.
(Nastavlja se)
